Zadnjih se dana opet zavrtjela priča o jadnom ugnjetenom hrvatskom radniku kojeg zločesti i bahati hrvatski poduzetnik nije plaćao dovoljno. Uključio se čak i Ante Tomić koji ni o toj temi očito nema puno pojma. Pa ajmo malo podsjetit kako stvari stoje u stvarnosti. Naravno, vi uvijek možete odabrati slušati slatke laži, a ne gorku istinu koju ću vam iznijeti u sljedećim točkama.

1. Ne postoji problem premalih plaća u Hrvatskoj, on je izmišljen. Niti jedna relevantna međunarodna ekonomska ili biznis analiza ne navodi to kao problem. Eventualno postoji problem PREVELIKIH plaća u odnosu na efikasnost. Znam da vam to grozni zvuči, ali kaj da vam kažem, lupajte glavom o zid ili odite mami u krilo da vas pomazi.

2. Da taj problem postoji, Hrvatsku bi oblijetale pohlepne belosvetske kapitalističke svinje i tukle se tko će tu više uložit. Međutim to ne da se nije dogodilo, nego nas obilato tuče jedna Srbija koja uopće nije u EU. Kriv je i birokratski okvir, ali potrudili bi se stranci da ovdje mogu dobit što drugdje ne mogu.

3. (Ključna točka) Problem koji postoji za hrvatskog radnika je da od te plaće ne može dobro živjet zato što je apsolutno sve, od režija, hrane, stanovanja, goriva, ovdje preskupo. Ali fakat ne morate bit Milton Friedman da shvatite da vaš poslodavac nije kriv jer odvoz smeća košta ko da vam je po vrećicu došla Kim Kardashian u lateksu i helikopterom je odvezla na Jakuševac. Kriva je politika koju i u Zagrebu i na nacionalnoj razini bira taj isti hrvatski radnik (radnika je mnogo više nego poduzetnika).

4. Sve statistike, od činjenice da se u Hrvatskoj zapravo radi 7 i pol sati, dakle poslodavci svaki dan gube pola sata u odnosu na većinu drugih zemalja, preko činjenice da su Hrvati europski rekorderi po bolovanjima, do činjenice da 85% Hrvata nije odradilo puni radni staž, govore da ovdje generalno ne postoji motivacija za radom. Razlog nije lijenost, naši ljudi vani itekako marljivo rade, ali poduzetniku na kraju dana to nije bitno, niti će radit analize.

5. Najgrotesknija groteska u tom bedastom narativu je da je netko drugi, neki jadni hrvatski poduzetničić vama bio nešto dužan, a nije vam dao. Ta boljševička idiotarija uništila je mnogo više ljudi nego što su boljševici pobili. A to je fakat puno. Onaj tko vjeruje u tu bajku još je na razini predškolskog djeteta. Zapamtite, osim eventualno mame i tate, vama u životu nitko nije ništa dužan. Vaš najbolji zaštitnik nisu sladunjave laži, niti korumpirana država s trulim zakonima, vaš najbolji zaštitnik je otvoreno i slobodno tržište koje vam je i sada omogućilo da iz ove žabokrečine pobjegnete u ekonomski ultraliberalnu Irsku što je prije liberalirzacije isto bila jadna i bijedna kao mi danas.