Gledam na RTL-u kako se feminističke aktivistice Sanja Sarnavka i Ljubica Matijević-Vrsaljko s pravom čude što obiteljski nasilnici u vrhu politike prolaze lišo i ostaju na svojim funkcijama. Ali onda u svojoj šezdesetosmaškoj naivnosti naprave grešku. U idealiziranoj viziji države majke koja predano ispravlja društvene i civilizacijske krive Drine od tih istih institucija očekuju da provode nekakve Istanbulske konvencije i novodonesene zakone.

To bi trebale raditi institucije koje vode razni Alojzi Tomaševići i ministri Lalovci. Uglavnom, stranke koje u svojim redovima toleriraju i prave nasilnike. Dakle ne one koji su počinili djela koja su prema Istanbulskoj konvenciji također nasilje, poput malo glasnije prepirke ili uskraćivanja novčanih sredstava, nego baš pravo, fizičko nasilje.

I što se na kraju dogodi? Kako će izgledati praksa? Ohrabreni idejom da je velik dio toga nasilje, brakovi će pucati. Stopa dramatičnog povećanja broja razvoda jasno govori da kao društvo i država nešto krivo radimo. Mali ljudi svađat će se i rastajati, djeca će rasti bez jednog od roditelja. S druge strane, obiteljski nasilnici na funkcijama i u visokoj politici bit će zaštićeni kao i sada.

Ne bi li bilo bolje da za početak inzistiramo da se postojeći zakoni provode kako spada i da nasilnicima nema mjesta u vrhu politike? Umjesto proširivanja definicije nasilja, umjesto guranja konvencija koje se bave s mnogo stvari koje nisu nasilje, ili čak nemaju veze s interesima žena i obitelji, zašto se ne napravi pravi pritisak da se kazne i društveno osude pravi nasilnici?

Sve to jako podsjeća na donošenje zilijardu zakona o zaštiti radnika koji se onda revno provode nad malim poduzetnicima koji ne mogu dat običan otkaz nekom neradniku, a crony kapitalistima poput Todorića se gleda kroz prste. Umjesto da se prema Kaznenom zakonu strogo i nesmiljeno gone prevaranti koji primjerice varaju ljude ne isplaćujući im plaću, radnicima se prodaju bajke o silnim zakonima koji ih kao štite, a u praksi ih najbolje štiti slobodno i razvijeno tržište koje im nudi druge poslove.

Kako radnike najbolje štiti tržite, a ne zakoni, isto tako žene ili muškarce - koji su isto tako žrtve obiteljskog nasilja, najbolje štiti neovisno, brzo, dobro plaćeno i organizirano pravosuđe. Potpisivanje još jedne konvencije je kao stavljanje spojlera na Yugo 45 star 35 godina. Primijeti se, ali baš i ne pomaže da on postane brz kao špriher.