Piše: Mario Nakić
3.12.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 4
Piše: Mario Nakić
3.12.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 4
Francuski predsjednik Emmanuel Macron osvojio je moje simpatije na početku svoga mandata kad je pokazao ustrajnost u provođenju reformi javne uprave i tržišta rada. Za Francusku, zemlju u kojoj sindikati tradicionalno predstavljaju "državu u državi", trebao je čovjek ogromne hrabrosti i odlučnosti da sreže javnu potrošnju i balansira budžet.
Macron i dalje po tom pitanju ne odustaje, a nisu ga pokolebali ni višednevni prosvjedi sindikata kao ni očekivani pad predsjedničkog rejtinga. Prave reforme su uvijek nepopularne pa oni koji ih provode u pravilu se suočavaju s takvim posljedicama prvih godina. Ne, to nije nešto što mu treba zamjeriti.
Međutim, uspio je sav trud svoje administracije s ciljem balansiranja budžeta i stvaranja pretpostavki za prosperitet ugroziti kad je krenuo s ekološkim nametima. Francuska je potpisivanjem Pariškog sporazuma preuzela obavezu drastičnog smanjenja emitiranja ugljičnog dioksida i Macronove trošarine na diesel gorivo dio su tog plana.
Riječ je o udaru na džep radnika, poljoprivrednika, običnih građana, i to potpuno nepotrebnom udaru jer francuski udio ispuštanja ugljičnog dioksida u atmosferu je zanemariv. Najveći zagađivači zraka, mora i oceana su Kina, Indija i Indonezija. Dok ove azijske države ne počnu raditi ozbiljno na ekološkom planu, nikakve ozbiljne promjene na globalnoj razini nisu moguće. A problem je u tome što su navedene zemlje u fazi industrijskog razvoja i u ovom im trenutku nikakva politika koja koči taj razvoj nije prihvatljiva.
Politike kakve forsiraju Njemačka i Francuska, po kojima se građani Europske unije moraju financijski žrtvovati u ime "višeg ekološkog dobra", sasvim su sulude jer neće imati ozbiljan utjecaj na tijek klimatskih promjena, samo će desetcima milijuna ljudi zagorčati život.
Znate da ja nisam Trumpov fan i kad bih morao birati između Macrona i Trumpa, izabrao bih Macrona, ali američki predsjednik je učinio ispravnu stvar kad je povukao SAD iz Pariškog sporazuma. Poštedio je svoju naciju problema kakve ovih dana gledamo u Francuskoj.
Prosvjedi "žutih prsluka" (žuti prsluci u Francuskoj simboliziraju vozače) u gradovima diljem zemlje, protiv novih nameta, sasvim su opravdani i Macron se ne bi smio oglušivati na vapaje puka. Policija javlja, međutim, da su se među prosvjednike infiltrirali pripadnici krajnje ljevice i krajnje desnice koji izazivaju nerede, pale automobile i izazivaju sukobe s policijom.
Naravno da ekstremistima nije stalo do nižih nameta i trošarina, oni koriste svaki trenutak da bi izazvali kaos i nestabilnost te, u konačnici, prisilili Macrona da odustane od sveobuhvatnih reformi koje je započeo.
Dakle, Macron je svojim inzistiranjem na provedbi Pariškog sporazuma ugrozio sve one dobre stvari na kojima radi. Krajnja ljevica i krajnja desnica, a obje su u Francuskoj ozbiljne političke opcije s nemalim glasačkim tijelom, zadovoljno trljaju ruke.