Francuski predsjednik je pokazao da mu je ekologija bitnija od vlastitog naroda kad inzistira na trošarinama za gorivo koje ionako neće imati značajan utjecaj na klimatske promjene.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron osvojio je moje simpatije na početku svoga mandata kad je pokazao ustrajnost u provođenju reformi javne uprave i tržišta rada. Za Francusku, zemlju u kojoj sindikati tradicionalno predstavljaju "državu u državi", trebao je čovjek ogromne hrabrosti i odlučnosti da sreže javnu potrošnju i balansira budžet.

Macron i dalje po tom pitanju ne odustaje, a nisu ga pokolebali ni višednevni prosvjedi sindikata kao ni očekivani pad predsjedničkog rejtinga. Prave reforme su uvijek nepopularne pa oni koji ih provode u pravilu se suočavaju s takvim posljedicama prvih godina. Ne, to nije nešto što mu treba zamjeriti.

Međutim, uspio je sav trud svoje administracije s ciljem balansiranja budžeta i stvaranja pretpostavki za prosperitet ugroziti kad je krenuo s ekološkim nametima. Francuska je potpisivanjem Pariškog sporazuma preuzela obavezu drastičnog smanjenja emitiranja ugljičnog dioksida i Macronove trošarine na diesel gorivo dio su tog plana.

Riječ je o udaru na džep radnika, poljoprivrednika, običnih građana, i to potpuno nepotrebnom udaru jer francuski udio ispuštanja ugljičnog dioksida u atmosferu je zanemariv. Najveći zagađivači zraka, mora i oceana su Kina, Indija i Indonezija. Dok ove azijske države ne počnu raditi ozbiljno na ekološkom planu, nikakve ozbiljne promjene na globalnoj razini nisu moguće. A problem je u tome što su navedene zemlje u fazi industrijskog razvoja i u ovom im trenutku nikakva politika koja koči taj razvoj nije prihvatljiva.

Politike kakve forsiraju Njemačka i Francuska, po kojima se građani Europske unije moraju financijski žrtvovati u ime "višeg ekološkog dobra", sasvim su sulude jer neće imati ozbiljan utjecaj na tijek klimatskih promjena, samo će desetcima milijuna ljudi zagorčati život.

Znate da ja nisam Trumpov fan i kad bih morao birati između Macrona i Trumpa, izabrao bih Macrona, ali američki predsjednik je učinio ispravnu stvar kad je povukao SAD iz Pariškog sporazuma. Poštedio je svoju naciju problema kakve ovih dana gledamo u Francuskoj.

Prosvjedi "žutih prsluka" (žuti prsluci u Francuskoj simboliziraju vozače) u gradovima diljem zemlje, protiv novih nameta, sasvim su opravdani i Macron se ne bi smio oglušivati na vapaje puka. Policija javlja, međutim, da su se među prosvjednike infiltrirali pripadnici krajnje ljevice i krajnje desnice koji izazivaju nerede, pale automobile i izazivaju sukobe s policijom.

Naravno da ekstremistima nije stalo do nižih nameta i trošarina, oni koriste svaki trenutak da bi izazvali kaos i nestabilnost te, u konačnici, prisilili Macrona da odustane od sveobuhvatnih reformi koje je započeo.

Dakle, Macron je svojim inzistiranjem na provedbi Pariškog sporazuma ugrozio sve one dobre stvari na kojima radi. Krajnja ljevica i krajnja desnica, a obje su u Francuskoj ozbiljne političke opcije s nemalim glasačkim tijelom, zadovoljno trljaju ruke.