Hrvatska intelektualna scena pati, i još dugo će patiti, od neizlječivog marksizma, naprosto zbog dugogodišnje indoktrinacije kroz besplatni obrazovni sustav. Pojedinci, koji su imali sposobnost razmišljati "izvan kutije" i kritički promišljati, možda su i mogli nekako proći tolike škole i fakultet, a da ne ostanu trajno zadojeni ideologijom koja u praksi daje katastrofalne rezultate, ali većina nažalost to nije u stanju. Budući da je cijela zemlja tako odgajana 45 godina, nemoguće je to tek tako zaboraviti i okrenuti novu stranicu. Takvi intelektualci nastavljaju sijati svoje duboko usađene dogme i pokušavaju ih prenijeti na mlade naraštaje.

Jedan od primjera je Božo Kovačević, čovjek koji je dugo bio u HSLS-u, a sad piše tekstove protiv Katoličke crkve za Telegram. Valjda mu je crkva dosadila pa se uhvatio liberalizma. Ne bi to bilo ništa posebno zanimljivo da nije pokazao, po tko zna koji put, svoje ograničeno ili nikakvo poznavanje materije o kojoj govori.

Kovačević nam predlaže - pazite sad ovo - spoj liberalizma i marksizma "da bi se mogao pobijediti populizam". Prvo što mi je palo na pamet bilo je: koji mu je vrag? Zar on ne zna da je marksizam populizam u svom najgorem obliku? Ne, Božo Kovačević to ne zna.

Populizam je, po Oxfordovoj definiciji, termin koji opisuje "politički pristup koji se trudi doprijeti do običnih ljudi koji se osjećaju odbačeni od strane elita u establišmentu". Ako uzmemo u obzir Marxove ideje (npr. "od svakoga u skladu s njegovim sposobnostima, svakome prema potrebi") - to je školski primjer populizma! Dakle, marksizam je populizam, stoga je Kovačevićeva teza u startu pala u vodu jer ne može se protiv populizma boriti populizmom.

Ali, nije to ni približno najveća nebuloza u tom Kovačevićevom tekstu. Kroz cijeli tekst kritizira nekakav "neoliberalizam", termin koji je bio neko vrijeme popularan među lijevim populistima, ali problem s njime je taj što neoliberalizam, kao škola misli - ne postoji. Kovačević spominje "najistaknutije neoliberalne ideologe Hayeka i Friedmana", ali da je ikada čitao išta od F.A. Hayeka i Miltona Friedmana, znao bi dobro da kod njih nema ničega "neo". Ni Hayek ni Friedman nikada za sebe nisu rekli da su "neoliberali", već su uvijek naglašavali u svojim djelima da njihove ideje polaze od liberalizma.

OK, Kovačević nije čitao Friedmana i Hayeka, ali voli pisati o njima. Što za njega znači taj famozni "neoliberalizam"? Kaže, "neoliberalno inzistiranje na tržištu i uskraćivanje prava na demokratsko odlučivanje". I onda malo kasnije se poziva na Adama Smitha, čovjeka koji je ustanovio slobodno tržište. E, moj Božo...Milton Friedman je bio taj koji je u liberalizam unio više države nego itko prije njega. On je predlagao negativni porez na dohodak (preteča onoga što danas zovu "temeljni dohodak"), a to je najveća socijalna mjera ikada predložena (pročitati: M. Friedman - Kapitalizam i sloboda). Zamislite, druže Božo, da svi ljudi primaju novac od države! Ima li išta socijalnije od toga? E, to vam je Friedmanova ideja. Kako strašno, "neoliberalno", "kapitalističko"!

Iako Friedmana i Hayeka očito nije čitao, pročitao je Adama Smitha i na tome mu svaka čast, međutim očito ga nije dobro shvatio. Adam Smith je pisao o tržištu ograničenom pravednošću, ali Smith nikada nije rekao da bi ta ograničenja trebala postavljati državna vlast. Čak štoviše, on je izumitelj onog izraza "nevidljiva ruka" koja je tu da ispravlja pogreške tržišta. To je tržište samo! Zato što je Smith jako dobro razumio ekonomiju i kako tržište funkcionira, znao je da je tržište živi organizam koji se obnavlja, ponekad se može razboljeti, ali i ozdravi nakon toga. Loša tkiva izumiru, ali se obnavljaju ona dobra. Adam Smith nije izumio pojam laissez-faire, ali ga je često koristio i uvijek u pozitivnom kontekstu.

Kovačević se u svojoj kritici Hayeka poziva na britanskog autora Johna Graya, koji je filozof i inače nema blage veze o ekonomiji. Greyeva kritika Hayeka je osporena više puta (vidi još ovdje i ovdje). Uostalom, svi "kritičari neoliberalizma" na koje se Kovačević poziva kritizirali su isključivo sa svoje ideološke pozicije, pritom nisu mogli dokazati ništa pogrešno u ekonomskim tezama nagrađenih nobelovaca Friedmana i Hayeka. Čim pročitate da netko piše "neoliberalizam", znate da taj ne može biti ekonomist niti razumije što je ekonomija uopće, inače ne bi pisao takve nebuloze.

Kovačević bi se, umjesto čitanja kritika koje su napisali lijevi filozofi, trebao malo potruditi pa pročitati djela samih Friedmana i Hayeka. Puno ozbiljnije može izgledati kritika nekog autora ako prethodno pročitate njegova djela. Kad kaže da je "Hayekov neoliberalizam" bio "protiv demokracije", to je jako, jako pogrešno. Hayek, Friedman, Mises i mnogi drugi klasični liberali bili su skeptični po pitanju hoće li većina moći štititi građanska prava manjine i svakog pojedinca, ali nisu bili protivnici demokracije kao takve. Oni su inzistirali da demokracija mora biti ne samo volja većine, već i jamstvo autonomije svakom pojedincu, bez obzira bio on dio većine ili ne. A to je, druže Kovačeviću, sama srž liberalizma. Evo što je Hayek pisao o demokraciji u knjizi "Ustav slobode":

"Koncepcija po kojoj vlada treba biti vođena većinskim mišljenjem ima smisla samo ako je to mišljenje neovisno o vladi. Ideal demokracije počiva na uvjerenju da će pogled koji će upravljati vladom izranjati iz neovisnog i spontanog procesa. Stoga zahtijeva postojanje velike sfere neovisne o većinskoj kontroli u kojoj se formiraju mišljenja pojedinaca. Postoji široki konsenzus da su iz tog razloga argument za demokraciju i argument za slobodu govora i rasprave nerazdvojni...Argument za demokraciju pretpostavlja da svako manjinsko mišljenje može postati većinsko."

S druge strane, ta "demokracija" za koju se Kovačević navodno zalaže, nije bila baš neki imperativ za njegovog heroja Karla Marxa. Marx je, štoviše, i sam priznao da će "u periodu prelaska iz kapitalizma u socijalizam morati postojati međuprostor u kojem će vladati diktatorska vlada dok se ne ispune uvjeti za oslobađanje". Taj "međuprostor" je, kao što znamo, u SSSR-u potrajao 70 godina i nije završio utopijskom anarhijom bez države i granica, nego znamo kako je završio - propašću socijalizma. Zapravo, Marxove ideje iz Kapitala su već mnogo puta pobijene u teoriji, pa čak i od strane samih marksista. U praksi nekako uvijek završe u brutalnoj diktaturi koju kite masovna ubojstva, glad i siromaštvo. To nije slučajno.

Marx i Engels inzistirali su na ukidanju privatnog vlasništva, a to je nemoguće implementirati bez upotrebe brutalne sile. Čak i kad se to postigne upotrebom brutalne sile i uz milijune pobijenih, sljedeća faza je masovna glad jer je Marx, u svome slabom razumijevanju ekonomije, postavio teorije kontrole cijena i plaća. To u praksi uvijek dovodi do nestašica i gladi.

Druga stvar, marksizam je doktrina koja se temelji na kolektivizmu. Kao što su Marx i Engels sami naglašavali, cilj im je da "proleterska klasa preuzme vlast i uspostavi svoju diktaturu". Po njima je cijela povijest čovječanstva borba između klasa (a te klase nikada nisu uspjeli jasno definirati). Svi pripadnici jedne klase imaju iste interese i nitko ne smije od njih odstupati. To je dijametralno suprotno od onoga što je pisao John Locke, jedan od utemeljitelja klasičnog liberalizma. Liberalizam se temelji na individualnosti svakog pojedinca, na njegovim zasebnim interesima, a svaki pojedinac mora biti jednak pred zakonom. Uočavate li da je taj koncept ne samo nespojiv, već i potpuno suprotstavljen marksizmu? Marksizam vs. liberalizam = kolektivizam vs. individualizam.

Nadalje, Marx i Engels zagovarali su ratove (tvrdili su da Njemačka treba napasti Rusiju da bi "obranila svoju čast") i nasilnu revoluciju. Čak štoviše, Marx je pisao huškačke pamflete da bi podigao narod da ide u rat protiv Rusa. Liberalizam je od samih početaka do danas, uvijek bio miroljubiv, za toleranciju i suradnju među ljudima, a protiv nasilja i ratova.

Što reći na kraju? Božo Kovačević je zaljubljen u Marxa, a Marx je utemeljitelj komunizma. Kovačević nekako teško može shvatiti da komunizam i liberalizam idu skupa kao Thompson i Kendrick Lamar. Možda je čovjeku neugodno priznati da je komunist u duši, ali čemu? Budite ono što jeste, recite jasno i glasno. Nemojte samo prodavati svoju propalu ideologiju pod liberalizam.