Cijela rasprava o ratifikaciji Istanbulske konvencije vodila se isključivo između zadrtih ultrakonzervativaca i zadrtih ultrakomunista. Čini se da nitko normalan ne želi s nečim takvim imati veze, a dvije ekstremističke strane maksimalno su pritiskale Andreja Plenkovića dok nije na kraju pokleknuo. Izabrao je stranu koja je njemu, budimo realni, oduvijek draža, samo što to ne smije baš naglašavati s obzirom da je član stranke koja okuplja više onih drugih. Nezgodna situacija za njega, ali ništa strašno.

Drago mi je što je konačno potvrdio da će ratificirati konvenciju jer tko zna koliko još gnjusnih laži bismo pročitali i čuli od agitatora jedne i druge ekstremističke strane. Oni su mjesecima igrali ping-pong lažima, a izgleda da nitko nije ni pročitao samu konvenciju. Svatko tupi svoje i vuče na svoj mlin ili navija za svoj tim, kao na utakmici. Kao da nije riječ o nečemu toliko bitnom za naše društvo, a trebalo bi biti bitno - nasilje u obitelji.

Ne mogu govoriti o lažima, a ne spomenuti saborskog zastupnika HRAST-a Ladimira Ilčića, Željku Markić iz Udruge "U ime obitelji" i druge konzervativce koji plaše ljude kako će ratifikacija Istanbulske konvencije značiti da će se djecu u pretpubertetskoj dobi poticati na promjenu spola. Ljudi, o pitanjima transrodnosti, kao ni o LGBT pravima, nema govora u Istanbulskoj konvenciji. To su totalne gluposti.

S druge strane lijevi ekstremisti ponavljaju mantru o nepostojanju rodne ideologije. Istina je samo da ona ne postoji onako kako je konzervativci prikazuju, ali je upakirana u treći val feminizma. Rodna ideologija, čiji je Istanbulska konvencija odličan primjer, promatra cijeli svijet i sve ljude isključivo kroz prizmu spolova (ili rodova, kako hoćete). Dakle, vi niste vi, kao osoba, ono što ste postigli i što radite, vi ste ono što imate (ili nemate) među nogama. Ljudi nisu ljudi nego su isključivo žene ili muškarci. Po njihovoj ideologiji, žene su rođene hendikepirane, podređene, kao niža vrsta i kao takve, trebaju extra pomoć države koja će u svim svojim zakonima i propisima podijeliti različite uloge prema spolu kako bi koliko-toliko izjednačila žene s muškarcima.

To je ukratko rodna ideologija koja zapravo postoji, koja se maksimalno gura kroz medije i kroz ovakve konvencije i koja se pokušava na sve moguće načine institucionalizirati.

Meni je to smiješno zato što jednostavno nisam odgojen niti naučen da dijelim ljude prema spolu, isto kao što nisam naučen niti da ih dijelim po nacionalnosti, rasi ili bilo kojoj drugoj urođenoj osobini. Odbijam svaku pretpostavku da su žene manje sposobna bića pa iz tog razloga ne mogu biti ni zagovaratelj ratifikacije konvencije koja polazi od takvih pretpostavki.

Današnjoj ljevici to je normalno, oni zaista nemaju poštovanja prema ženama i vjeruju da su žene rođene jadnije, hendikepirane pa im trebaju posebni zakoni koji bi ih zaštitili od superiornijih muškaraca. Ljevica na tome zasniva svoj program već godinama diljem svijeta. Njihova nastojanja možda se najbolje mogu iščitati iz teksta Bože Kovačevića, dugogodišnjeg člana HSLS-a koji bi po svemu što piše prije trebao biti u SRP-u. U tekstu za Telegram piše o nekakvom "neoliberalizmu nad ekonomijom" i onima koji su "potlačeni kapitalom"...I to je nekako uspio uklopiti u borbu za prava žena.

Molio bih druga Kovačevića da te tvrdnje malo pojasni: 1. Kakav neoliberalizam, tko su to neoliberalni filozofi, ekonomisti i političari? Ja ne znam niti za jednoga koji je ikada sebe tako nazvao. Drug Kovačević koristi takve izraze pa valjda zna o čemu priča. Zna li?

...i 2. bilo bi lijepo kad bi nam naveo jedan konkretan primjer gdje su ljudi "potlačeni kapitalom". Najozbiljnije. Jer koliko vidimo, tamo gdje nema kapitala, a to je i Hrvatska, nema baš ni dobrih plaća i ljudi mahom napuštaju zemlju bez kapitala da bi odlazili u zemlje s puno kapitala. Zašto, da ih kapital može tlačiti?

Dalje, drug Kovačević ne može skriti svoj antagonizam prema crkvi i religiji. U redu, svi možemo imati svoje subjektivne antagonizme. Neki ne mogu smisliti LGBT ljude, neki ne mogu smisliti vjernike i kler. Sve to nekako mogu razumjeti, ali bilo bi lijepo kad bi se političari, bar oni iz stranaka koje se kite liberalizmom, bar malo upristojili pa odglumili toleranciju prema drukčijima od sebe. Kovačeviću baš ta tolerancija nikako ne ide. Pa katoličku religiju naziva ženomrzačkom, a vjernice prikazuje kao osobe koje su osuđene da trpe nasilje ako odbiju raditi isključivo ženske poslove. Na taj način izravno je uvrijedio sve katolkinje u Hrvatskoj, a to je velika većina ovdašnjih žena.

Sad opet riskiram da me prozovu da sam "klerik" (već jutros su me prozvali zbog jučerašnjeg teksta), ali ne znam kako da vam to ljepše kažem. Ako sam ja mogao odjebati religiju i crkvu, ne vidim razloga zašto ne bi mogla, ako to poželi, i bilo koja žena. Smatrate li vi, gospodine Kovačeviću, da su hrvatske žene nesposobnije i gluplje od mene?

Čak i da jesu žene niža bića, kao što ih ljevičari žele prikazati, u tom slučaju im neće puno pomoći nikakva ratifikacija konvencije. Uzdate se u državu koju vodi HDZ, uzdate se u državni aparat koji vodi HDZ, uzdate se u zemlju gdje je veći dio naroda katolički, uzdate se u taj narod da će provoditi neke konvencije koje mu nisu baš po volji? Sretno s tim.