Mediji su proteklih dana opet gurali "niz grlo" javnosti tezu o "zabrinjavajućoj radikalizaciji mladića". Po njima, a to traje već najmanje 5 godina, mladići u Hrvatskoj sve su naklonjeniji ekstremno konzervativnim i desničarskim stavovima.

To nije nešto što su novinari u Hrvatskoj izmislili sami od sebe. Ista se teza gura u svim zemljama zapadne Europe - mladići se radikaliziraju i idu "desno". Međutim, što je sa ženama?

Najveća erozija socijaldemokrata u povijesti Europe

Socijaldemokratske stranke masovno gube podršku, ali o tome se ne piše. Dok su mediji zaokupljeni fenomenom AfD-a, SPD u Njemačkoj je u strmoglavom padu. Prema zadnjim anketama ima podršku samo 11 posto birača, a prije samo 5 godina je na izborima osvojio 26 posto glasova i bio najjača pojedinačna stranka u Bundestagu.

Znači da je podrška socijaldemokratima u Njemačkoj u pet godina pala za 58 posto.

Slično je i u drugim zemljama zapadne Europe. U Švedskoj i Danskoj, gdje su socijaldemokrati tradicionalno stožerne nacionalne stranke, ove su godine na izborima ostvarili među najgorim rezultatima u zadnjih 100 godina. Španjolska, Francuska, Portugal, Austrija - nedavne ankete pokazuju sličan trend opadanja popularnosti lijevog centra.

Socijaldemokracija je u suštini kompromis koji rade ljudi kojima se sviđa socijalizam, ali shvaćaju realnost i pokušavaju pomiriti državni intervencionizam s tržišnom ekonomijom, vodeći brigu prvenstveno o zaštiti kroz socijalne državne programe. Tradicionalno su joj naklonjenije žene, i to svuda i značajno (otprilike u omjeru 3:2 prema muškarcima).

Ovakvu eroziju podrške socijaldemokratskim politikama Europa još nije vidjela pa je čudno zašto se tome ne pridaje nikakva pažnja u medijima. Lijevi centar nestaje. No, pravo je pitanje kamo idu ti glasovi.

U isto vrijeme raste podrška Zelenima i, značajno više - Ljevici. To je u njemačkom slučaju politička nasljednica komunista iz DDR-a, a u švedskom slučaju stranka koja se do 1990-ih otvoreno nazivala komunističkom. To je radikalna ljevica kojoj je cilj transformacija postojećeg politićko-ekonomskog sustava i u konačnici ukidanje tržišne ekonomije. U zadnje vrijeme diljem Europe povezana je s radikalnim islamizmom.

Sad onaj neugodan dio - koji je jako nepopularno naglas izreći: za to su zaslužne prvenstveno mlade žene. Kada politički brend poput socijaldemokracije, koji se uvijek oslanjao prvenstveno na ženski glas, izgubi cijelu dobnu skupinu žena u korist radikalnijih lijevih opcija - događa se to što sada gledamo u Europi.

Mlade žene skrenule oštro lijevo

Na nedavnim pokrajinskim izborima u Berlinu Ljevica je osvojila oko 26 posto glasova - najbolji rezultat stranke u povijesti i prvi put pobijedila na izborima u tom gradu, udvostručivši svoj rezultat iz 2023. godine.

Premda su mnogi na desnici požurili za takav uspjeh Ljevice okriviti muslimansku imigraciju - koja jest vrlo neproporcionalno glasala za njih - to ne može ni približno objasniti toliku promjenu među ukupnim stanovništvom (jer muslimani čine 10 posto stanovnika Berlina).

Pravo objašnjenje pronalazimo u spolnom i dobnom presjeku birača. Više od 50 posto žena do 25 godina starosti glasalo je za Ljevicu. To bi prijašnjih godina bilo biračko tijelo SPD-a koji je s 18 posto 2023. godine pao na 12 posto na ovim izborima.

Dio glasova Ljevici došao je i od nekadašnjih glasača Zelenih koji su također pali s 18 na 14 posto - i to su opet uglavnom mlade žene. Među ženama svih dobi, uvjerljivo najviše je glasova otišlo Ljevici, a muški glasovi su podijeljeni između CDU-a i AfD-a. Dakle, snažnija je radikalizacija ulijevo među ženama nego udesno među muškarcima, a najveći gubitnik takve podjele - SPD.

Kad se usporedi skretanje mladića udesno i mladih žena ulijevo, podaci s prošlih saveznih izbora u Njemačkoj (2025) pokazuju opet da je skretanje žena radikalnije: 37 posto mladih žena glasalo je za Ljevicu, a 27 posto mladića za krajnje desni AfD.

Analiza socijaldemokratskog think thanka FEPS iz Stockholma pokazuje da se pad popularnosti S-a u Švedskoj ne može objasniti samo rastom popularnosti Ljevice, koja je na nedavnim izborima osvojila najviše glasova u svojoj povijesti i prvi put došla u realnu poziciju da sudjeluje u vladi. Iako je krajnje nepoželjan partner većini drugih stranaka, bez Ljevice je praktički nemoguće sada sastaviti vladu u Švedskoj i to je glavni razlog političke krize u kojoj se zemlja trenutno nalazi.

Njihova analiza pokazuje da su glasovi S-a otišli podjednako Ljevici i Umjerenjacima (desni centar), ali opet - među prebjezima Umjerenjacima prevladavaju muškarci, a među prebjezima Ljevici - žene.

Što kažu istraživanja?

European Social Survey, 16 zemalja, 2008.–2022. (Observatori la Caixa): rodni politički jaz je kod generacije Z i milenijalaca šest puta veći nego kod generacije X, boomera i tihe generacije - 0,18 naspram 0,03 standardne devijacije. U desetljeću se više nego utrostručio.

I ključni nalaz koji mediji promašuju: divergencija je prvenstveno posljedica toga što se žene pomiču ulijevo, a ne što se muškarci pomiču udesno. Burn-Murdoch je eksplicitan - mladići glasaju otprilike u skladu s ukupnom populacijom, a mlade žene su skrenule oštro ulijevo. I unutar lijevog glasa pomiču se prema radikalnijim strankama.

Mladići to uviđaju, i prirodno pokušavaju održati ravnotežu pa bi se moglo reći da je "radikalizacija mladića" o kojoj mediji trube možda odgovor na prethodnu radikalizaciju mladih žena u suprotnom smjeru.

Ipsos / King's College, 24.000 ispitanika u 30 zemalja: 57 % muškaraca generacije Z smatra da je promicanje ženske ravnopravnosti otišlo toliko daleko da su muškarci sada diskriminirani, naspram 36 % žena iste generacije.

Što bi mogli biti uzroci?

Budući da se u javnosti politička radikalizacija žena izbjegava, nema baš ni literature koja bi se tim fenomenom pozabavila. Možemo samo pretpostaviti da je to rezultat medijskih narativa, forsiranja modernog feminizma u institucijama i zakonima, #MeToo i slični pokreti. Moja osobna pretpostavka je da je za takvo oštro skretanje mladih žena ulijevo vjerojatno kriv i palestinsko-izraelski sukob, ali to je sve u sferi nagađanja jer nema ozbiljnih istraživanja koja su se uopće pozabavila tim fenomenom.

Podaci o mjestu stanovanja glasača otkrivaju da urbane žene najčešće skreću prema krajnjoj ljevici, a ruralni muškarci prema krajnjoj desnici. Mogao bi se složiti i argument o obrazovanju - veći stupanj obrazovanja žena gura ih ulijevo, što zapravo govori više o visokoobrazovnim institucijama nego o samom stupnju obrazovanja.

Kakve bi mogle biti posljedice

Ono čemu svjedočimo je erozija političkog centra. Prvenstveno lijevog centra koji se tradicionalno oslanjao najviše na ženski glas, ali jednako tako gubi i liberalni centar koji je već dugo diljem Europe praktički marginaliziran - sada bi mogao biti potpuno izbrisan s mape.

Porast popularnosti ekstremnih političkih opcija na oba pola, kakvo Europa nije vidjela još od kraja Drugog svjetskog rata, svakako bi mogao dovesti do drastičnih posljedica. U najgorem slučaju to bi bili ulični sukobi jer ekstremne opcije su sklone preferirati ulicu kao mjesto rješavanja političkih problema. Moglo bi doći i do raspada Europske unije jer ekstremne opcije koriste njene nedostatke da bi tražile raspad i ukidanje institucija.

Liberalna demokracija stoji na stupu koji nije tako čvrst kao što većina misli - taj stup je izgrađen od povjerenja. Kad većina izgubi povjerenje u institucije, države propadaju. Možemo se samo nadati da su ovakve preferencije birača tek prolazni trend i da će se stvari opet - bez pretjeranog društvenog troška - vratiti u normalu.