Jako zanimljiva osobnost, još zanimljiviji politički stavovi. Novinari su ga, naravno, odmah svrstali krajnje desno.

Novinari diljem svijeta su u šoku. Zgražanje bez granica. Tako bi se ukratko mogle opisati jutrošnje naslovnice portala. Državljani Argentine, druge najveće države u Latinskoj Americi, izabrali su novog predsjednika. Desni libertarijanac Javier Milei u drugom krugu predsjedničkih izbora uvjerljivo je pobijedio (56%) ljevičara Sergija Massu koji je ministar gospodarstva u vladi na odlasku.

Tko je Javier Milei?

Milei je 53-godišnji ekonomist i autor koji se politikom profesionalno počeo baviti tek prije dvije godine. Prije toga bio je dugogodišnji sveučilišni profesor. Predavao je makroekonomiju, mikroekonomiju i matematiku za ekonomiste. Napisao je više knjiga na temu ekonomije. Vodio je i uređivao stručne ekonomske radioemisije. Kao ekonomist, pobornik je austrijske škole, zagovara "rezanje" državne potrošnje i poreza te slobodno tržište.

Predizbornu kampanju je vodio slično bivšem američkom predsjedniku Donaldu Trumpu s puno populizma. Kritizirao je "elite" s obje strane političkog spektra. Zbog društveno-konzervativnih stavova (npr. protivi se pobačaju i eutanaziji) privukao je simpatije desnice. Međutim, u nekim drugim društvenim temama je liberal - npr. podržava pravo na gej brak, zalaže se za legalizaciju nekih droga i prostitucije. Ali glavni fokus njegove kampanje je na kritici aktualne monetarne i fiskalne politike.

Argentinci se trenutno bore s visokom stopom inflacije i drugim ekonomskim problemima, što je svakako pomoglo Mileiu da pobijedi. Obećao je da neće podizati poreze, a predlaže čak i ukidanje Argentinske narodne banke, što bi značilo de facto "dolarizaciju" Argentine i snažniju povezanost s američkom ekonomijom.

Milei je također obećao snažno smanjenje državne potrošnje, a to će postići ukidanjem nekoliko ministarstava, uključujući ministarstvo obrazovanja. Da bi bolje ilustrirao spremnost da "reže" državu i poreze, na svoje skupove je znao doći s motornom pilom. Zalaže se za privatizaciju zdravstva i otvaranje fonda koji će omogućiti siromašnijim učenicima pohađanje privatnih škola. Upravljanje zatvorima želi prepustiti vojsci u sklopu politike "čvrsto protiv kriminala", a za nasilna djela želi povećati kazne.

Zašto ga novinari mrze?

Tijekom koronafesta Milei je bio vrlo skeptičan prema novinarskoj gripi i mjerama, kao i prema samom cjepivu protiv covida. Podržava pravo građana na posjedovanje oružja. Predlaže legalizaciju prodaje ljudskih organa. Medijski katastrofizam oko klimatskih promjena je nazvao "socijalističkim lažima". Protivi se seksualnom odgoju u školi jer tvrdi da je riječ o "ispiranju mozga". Želi zabraniti imigraciju onima s kriminalnim dosjeom.

Nije nimalo čudno da novinari u mainstream medijima čovjeka s takvim stavovima nazivaju ultradesničarom. Neki, poput Reutersa, ipak su malo korektniji pa kažu da je "desni libertarijanac". Sam Milei za sebe kaže da je on "liberal i libertarijanac". Snažno odbija desničarsku etiketu uz objašnjenje: "Tako me opisuju samo ljevičari. Za njih, svatko tko nije lijevo je ultradesničar i konzervativac".

U svakom slučaju, njegov izbor za predsjednika Argentine je vrlo zanimljiv događaj za cijeli svijet. Predsjednik Argentine nije svemoguć i nema mnogo samostalnih ovlasti, ali može značajno utjecati na državnu politiku. Hoće li njegove politike biti implementirane i, ako budu, kako će one utjecati na svakodnevni život Argentinaca - moglo bi imati utjecaja i na druge zemlje.

To je ono čega se mediji najviše boje. Ako neka država primijeni politiku rezanja državne moći i austrijsku ekonomsku školu smanjenja javne potrošnje, i ako se takva politika pokaže uspješnom, to će srušiti sve za što su se novinari cijelo vrijeme zalagali. Njihova kula od karata, koja stoji na vrlo nesigurnim temeljima, mogla bi se raspasti.