U hrvatskim lijevim medijima, posebno na portalima Faktograf, Novosti, H-Alter i Lupiga, često se navodi kako je Izrael počinio ili čini genocid nad Palestincima u Gazi, kao da je to činjenica koju je utvrdio međunarodni sud. To dovodi čitatelje u zabludu pa je postalo normalno da ljudi na društvenim mrežama ponavljaju ovu klevetu kao nekakvu činjenicu iako Međunarodni sud pravde nije još utvrdio ništa po tom pitanju.

Portal Faktograf se u javnosti predstavlja kao politički nepristrani provjerivač činjenica. Međutim, u svojim člancima o Izraelu i Palestini redovito koristi termin genocid u kontekstu Izraela, često bez objektivnosti i jasnog razlikovanja između optužbi i utvrđene činjenice, stavljajući naglasak na palestinske žrtve kao da su same ratne žrtve po sebi dokaz počinjenja genocida jedne strane u ratu.

Činjenice o "genocidu u Gazi"

Južnoafrička Republika (JAR) podnijela je 29. prosinca 2023. godine Međunarodnom sudu pravde (ICJ) tužbu protiv Izraela zbog počinjenja genocida nad Palestincima u Gazi. U tužbi na 84 stranice, JAR tvrdi da Izrael krši odredbe iz Konvencije o genocidu (1948) na sljedeći način:

- masovnim ubijanjem Palestinaca u Gazi
- nanošenjem teških tjelesnih i duševnih ozljeda
- namjernim stvaranjem životnih uvjeta koji dovode do fizičkog uništenja grupe - uključujući blokadu humanitarne pomoći i uništavanje bolnica i škola
- mjere koje sprječavaju rađanje
- prisilno premještanje stanovništva.

JAR tvrdi da ova djela nisu slučajna, već da postoji specifična namjera da se uništi palestinska grupa u Gazi. Izrael odbacuje optužbe kao "besmislene" i tvrdi da djeluje u samoobrani protiv Hamasa te čini sve da se civilne žrtve svedu na najmanju moguću mjeru.

Sud je sljedećeg dana registrirao predmet te početkom 2024. godine izdao privremene mjere. Te mjere nisu konačna presuda o meritumu (tj. o tome je li uopće došlo do genocida), već služe za zaštitu prava dok se slučaj ne riješi. Privremene mjere se i inače izdaju u takvim slučajevima optužbi sa svrhom prevencije mogućih zločina, a ne zato što je sud priznao da su optužbe protiv Izraela utemeljene.

Sud je utvrdio da Palestinci u Gazi imaju pravo na zaštitu od genocida prema Konvenciji o genocidu i da postoji rizik od nepopravljive štete te je naredio Izraelu da poduzme mjere za sprječavanje takvih djela, što i inače svaka država mora činiti prema Konvenciji iz 1948. godine. Međutim, sud nije zaključio da Izrael čini genocid niti da su južnoafričke optužbe o genocidu "plauzabilne" u smislu merituma.

To je potvrdila Joan Donoghue, predsjednica suda tijekom donošenja prve odluke u 2024. godini:

"Sud nije odlučio - a to je nešto što ispravljam jer se često ponavlja u medijima - da je tvrdnja o genocidu plauzibilna. Sud je odlučio da Palestinci imaju plauzibilno pravo na zaštitu od genocida i da Južna Afrika ima pravo podnijeti tu tužbu. Sud je pogledao činjenice, ali nije odlučio da je tvrdnja o genocidu plauzibilna", istaknula je Donoghue.

Kasnije je predsjednik suda postao Nawaf Salam iz Libanona. Njegove izjave uglavnom ponavljaju odluke suda o potrebi sprječavanja rizika, ali ne predstavljaju konačnu presudu o genocidu. Slučaj je daleko od završetka - može potrajati godinama, a sud je više puta ponovio da privremene mjere ne prejudiciraju konačnu odluku o meritumu.

Mediji se pozivaju na Francescu Albanese

Da bi potvrdili svoje optužbe protiv Izraela, mediji se najčešće pozivaju na Francescu Albanese, talijansku pravnicu koja je imenovana za posebnu izvjestiteljicu UN-a za palestinske teritorije. Albanese je jedna od najglasnijih javnih figura koje optužuju Izrael za genocid u Gazi.

Njeni izvještaji poput "Anatomy of a Genocide" (ožujak 2024.) i kasnijih "Genocide as a colonial erasur" i "Torture and Genocide" predstavljaju klasičan ljevičarski pogled na izraelsko-palestinski sukob gdje se preuveličavaju brojke, zanemaruje kontekst i potpuno ignoriraju zločini Hamasa, kojeg Albanese čak i pokušava opravdati kao "odgovor na opresiju".

Vlade SAD-a, Izraela, Francuske i Njemačke te nevladine organizacije poput UN Watcha uptužuju ju za sustavnu antiizraelsku pristranost, korištenje antisemitskih argumenata (npr. usporedbe Izraela s nacistima, teorije o "židovskom lobiju", minimiziranje djelovanja propalestinskih terorističkih organizacija i jednostrano tumačenje sukoba).

S druge strane, lijevi mediji, aktivisti i dio UN-ovih krugova tvrde da su kritike Albanese pokušaji ušutkavanja i diskreditacije neovisne izvjestiteljice.

Trajna šteta klevete

Optužba za genocid nije šala - ona nameće užasnu krivnju jednoj državi. Ako je država slobodna i demokratska - poput Izraela - to je onda optužba praktički protiv cijelog naroda. Jer vlast u Izraelu proizlazi iz volje njegovih građana.

Kada se ta optužba koristi kao puka činjenica - na način na koji to rade Francesca Albanese i lijevi mediji - to se radi s namjerom da se trajno obilježi narod Izraela, njegovi stanovnici - uglavnom Židovi i Arapi, da im se nametne ljaga koju je teško isprati. A sve to čini se bez utvrđene krivnje od strane mjerodavnog međunarodnog tijela.

Postavlja se također legitimno pitanje može li sud u takvim okolnostima uopće donijeti pravno utemeljenu odluku o Izraelu, kad su mediji diljem svijeta već stvorili atmosferu u kojoj Izrael mora biti dežurni krivac za sve nedaće naroda na Bliskom istoku.

Imamo ironičnu situaciju, da jedina država u regiji koja priznaje temeljna ljudska i građanska prava svim svojim državljanima, ispada najveća babaroga i smetnja, koju cijeli svijet želi vidjeti obrisanu s lica Zemlje.

Kad malo bolje o tome razmislite, morate uvidjeti nepravdu.