Vezani članci:
Ova vlada se nikako ne može odmaknuti od socijalizma
Aluminij Mostar je novi Muljanik: Neka se radnici probaju zaposliti bez stranačke iskaznice
Hrvati su previše emotivna bića. Samo kod nas još ovakva patetika može proći.
Žao mi je, drugovi, ali tržište je opet pobijedilo
Miletićeva usporedba Uljanika s američkim spašavanjem autoindustrije nema smisla, evo zašto
Radnici Uljanika štrajkaju, nije ih briga za brodove. Neka Amsterdamska koalicija plati brodovlasnika!
Neka Linić uloži svoju imovinu u Uljanik!
Ljudi koji su zaglibili u prošlom stoljeću: Jesu li shvatili da građani više ne žele nazad?
Miletić vrijeđa našu inteligenciju ako ozbiljno misli da ćemo povjerovati u nevinost IDS-a
Znaju li fanovi Dalije Orešković uopće koga i što podržavaju?
Firma koja će navodno ulagati milijarde u Uljanik i 3. maj ne plaća ni komunalnu naknadu
Ako Vlada razmišlja o potrošnji 10 mlrd. kn za Uljanik, znači da može ukinuti porez na dohodak
Što je brodogradnja za Hrvatsku - strateški interes ili vreća bez dna?
Huić o ideji da država uloži još 10 mlrd. kn u Uljanik: ʼTo bi sj*balo javne financijeʼ
Uljanik ostavite radnicima!
Kurve i kokain svima, a ne samo njima!
Plenum Filozofskog protiv radnika Uljanika i 3. maja
Država će samo ove godine Uljaniku platiti 580.000 kuna po radniku
Tko je odgovoran za Uljanikove gubitke?
A kako bi bilo da oni plate dugove Uljanika iz svoga džepa?
Miletić optužuje Thompsona za fašizam, a primjenjuje Mussolinijev ekonomski model
Nevjerojatno je da Vlada daje jamstva ovakvom dužniku!
Uljanik - ne samo financijska, nego i moralna rupa
Pametno postupilo (pametno?) hrabro, a GLAS i dalje podržava ortački kapitalizam
Zašto su skandinavske zemlje uspješne? Zato što puštaju gubitnike da propadnu!
Nije sve tako sivo. Pogledajte što radi, recimo, Đuro Đaković
Kad Hrvat reži, ne čini to da bi se skinuo s lanca, već da bi dobio veću kost
Ako Vlada pomogne Uljaniku, morat će i svima ostalima
Taktika mućenja vode: Jesu li brodogradilišta stvarno ʼplatila poreza državi više od primljenih subvencijaʼ?
Riječki političari su se potrudili da 3. maj ne nađe investitora
Novo na Liberalu:
Zurovec: Prvo smanjiti državnu potrošnju, a onda osloboditi građane nameta
100 dana Mileijeve vlade: Što je dosad učinio?
Subvencioniranje najma je suluda mjera koja će pomoći samo najmodavcima
Milanović manipulira statistikom o mirovinama i obmanjuje javnost
Plenkovićeva vlada ulupala 199.000 vaših eura u portal koji nikoga ne zanima
Ovaj francuski vizionar iz 19. stoljeća sanjao je današnju Europsku uniju
Rezultati Februarske revolucije: profitirali SDP, Možemo i HDZ, gubitnici Centar i Fokus
Otkud sad oni? Članak Sanje Modrić masovno lajkaju Turci
Zašto Milanović napada ustavne suce koje je sam predložio? Želi ih zastrašiti
Marijana Puljak za saborskom govornicom izvrijeđala hrvatske radnike
Milei ukinuo državnu novinsku agenciju zbog 'širenja propagande'
Odlična vijest: Hrvatska ima uvjerljivo najveći godišnji rast BDP-a u EU
Reklama koja prikazuje obiteljsko nasilje na šaljiv način je neprimjerena - kaže pravobraniteljica Ljubičić
Najveća kupovina glasova u povijesti RH
Ima li smisla da država sufinancira bogataše pri kupovini luksuznih automobila?
Regulacije nisu suprotnost slobodnom tržištu nego njegov sastavni dio
Član predsjedništva Fokusa uhljebio u državnu agenciju 10 stranačkih kolega u 4 mjeseca
Odjeci Februarske revolucije: Lijeva oporba treba zajednički izaći na izbore
Možemo nije suprotnost HDZ-u nego konkurencija
Potpuni debakl medija i crvene revolucije: Sad se vidi koliki im je doseg
Huškanje na imigrante kao politička strategija za prikupljanje glasova
Einstein o slobodi govora, birokraciji i individualizmu
Centar: Vlada od Vujnovca stvara prvog hrvatskog oligarha
Rezultati izbora u Nizozemskoj trebali bi u Europi biti shvaćeni kao grubo buđenje
Novi predsjednik Argentine obećao rezanje potrošnje, ukidanje ministarstva obrazovanja i državne banke
Iranofilija u BiH sve izraženija, mediji se to više i ne trude prikriti
Mediji su iz političkih razloga pokušali zataškati motiv masovnog ubojstva u školi u Nashvilleu
Što kažu obični Palestinci iz Gaze: 'Hamas je kriv za ratove, a mi plaćamo cijenu'
Medijske manipulacije o rezoluciji UN-a i glasanju Hrvatske 'protiv primirja u Gazi'
Tko su zapadni palestinofili? Možemo ih svrstati u tri skupine, ovo su njihove karakteristike

Radničko samoupravljanje = radničko samouništenje


Piše: Mislav Tolušić
Photo: Twitter
27.8.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Radničko samoupravljanje = radničko samouništenje

Radničko samoupravljanje = radničko samouništenje


Piše: Mislav Tolušić
Photo: Twitter
27.8.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Uljanik je pred bankrotom, jedino što ga još može održati na životu je državna financijska injekcija. Ali i ako država intervenira, to onda neće dugoročno postaviti kompaniju na zdrave temelje, već će samo odgoditi neminovno – bankrot.

Međutim, ovdje se ne radi smo o financijskom bankrotu jedne firme, već se radi o moralnom bankrotu sindikata. Nešto vrlo slično se dogodilo Jugoslaviji – financijski i moralni bankrot ju je doveo do raspada.

Uljanik, Jugoslavija u malome

U Jugoslaviji, u komunizmu, radnici su nominalno bili vlasnici "svojih" firmi. Postojali su radnički savjeti koji su služili nešto kao nadzorni odbori. Radnici su uglavnom bili ti koji su odlučivali o "svojim" firmama; logika je bila "ako tamo radimo, onda valjda znamo što je najbolje za firmu".

Nešto slično tomu imamo danas u Uljaniku – radnici kontroliraju oko 47% dionica, država kontrolira nešto više od 10%; dakle radnici i država su većinski vlasnici, što u pravilu znači da sindikati kontroliraju firmu. Ostali dioničari su u manjini. Tko kontrolira firmu se još jasnije vidi iz strukture nadzornog odbora kompanije, dva od pet predstavnika su sindikalni povjerenici, zajedno s predsjednikom uprave radnici kontroliraju tri od pet glasova.

Jugoslavenska ekonomija u malome. Štoviše, sličnost Uljanika i Jugoslavije je još veća ako se gleda da su i Jugoslavija i Uljanik živjeli od tuđeg novca – Jugoslavija od stranih kredita, Uljanik od državne potpore. Niti jedan niti drugi nisu bili u stanju zaraditi dovoljno za sebe. Takva firma je prije ili kasnije morala doživjeti istu sudbinu kao i bivša država – bankrot i raspad.

Operativni problemi

Financijski rezultati najbolje pokazuju operativnu neučinkovitost Uljanika.


Izvor: Financijsko izvješće kompanije, sve brojke u milijardama kuna osim broja zaposlenih i udjela u postotcima

Gornja tablica prikazuje selektirane financijske podatke. Jasno se može vidjeti da unatoč rastu prihoda od prodaje, kompanija sve više tone u minus. Udio materijala utrošenog za realizaciju prihoda raste sa 60% na 71%. Broj zaposlenih raste za 3%, trošak osoblja raste 12%, izgleda da je dobar dio radnika povećao svoja primanja 2017. godine.

Vanjske usluge (koje su navodno veliki problem) su rasle za oko 160 milijuna kuna, odnosno 58 posto. Iz izvješća teško je sa sigurnošću zaključiti zašto raste udio materijala ili troškovi vanjskih usluga, ali imamo par informacija koje je nam nude potencijalna objašnjenja. U financijskom izvješću za 2017. povećana su "rezerviranja za dodatne očekivane gubitke za sve ugovore po kojima su radovi započeli, kao i za ugovore po kojima radovi još nisu započeli u iznosu od 984 milijuna kuna". To ukazuje na problem prodajne cijene – ugovorena cijena je preniska da bi pokrila troškove.

Ako gledamo da se cijene brodova određuju tržišnim mehanizmima, ovaj problem može biti uzrokovan upravom koja koristi "low ball" strategiju i namjerno prodaje brodove ispod proizvodne cijene ili firma ima operativni problem – ne može konkurirati na tržištu sa svojim troškovima.

U financijskom izvješću se dalje navodi da je 2017. bila teška godina: "Poteškoće su se uglavnom pojavile radi nespremnosti u provođenju strateškog pomaka i fokusa na izgradnju visoko sofisticiranih brodova". Zvuči kao da firma ima proizvodne probleme, štoviše ako pogledamo odobrenje Europske komisije za državnu pomoć iz siječnja 2018. može se zaključiti zašto rastu troškovi vanjskih usluga i rezervacije za gubitke (naglasak je op.a):

"Do sredine 2000-ih, brodogradilište Uljanik prvenstveno je bilo usmjereno na jednostavnije komercijalne brodove, kao što su tankeri i brodovi za prijevoz tereta. Međutim, kao rezultat globalne financijske krize od 2007. do 2008. godine, Uljanik brodogradilište doživjelo je financijske poteškoće, što je rezultiralo poslovnim gubicima i negativnim novčanim tokovima. To je dovelo do pomaka u proizvodnji prema složenijim brodovima za koje se Uljanik brodogradilište pokazalo nespremnim. Ta su složena plovila uglavnom prototipovi za koje je Uljanik brodogradilištu nedostajao tehnički know-how za izgradnju, što je rezultiralo kašnjenjima, prekoračenjem troškova i kaznama zbog zakašnjele dostave."

Izgleda da je firma zaključila ugovore za kompleksnije brodove koje nije znala napraviti, pa je osim plaćanja penala bilo potrebno da se dovedu vanjski kooperanti kako bi omogućili da se brodovi dovrše. Ovaj slijed događaja nas navodi na logično pitanje – je li firma sada spremna proizvoditi kompleksnije brodove? U izvješću iz komisije, izgleda da je firma spremna; u financijskome izvješću (koje je objavljeno 4 mjeseca kasnije), kompanija navodi da nije. Kome vjerovati? Meni se čini da je pametni novac na strani uprave i prosuđuje da kompanije nije spremna da unaprijedi svoje proizvode, zato nema investitora koji su željni investirati/kreditirati Uljanik.

Odgovornost

Funkcija nadzornog odbora je da prema upravi predstavljaju vlasnike – dioničare. Kako bi mogli obavljati tu funkciju nadzorni odbor ima uvid u sve informacije koje kompanija posjeduje. Radnici su preko svojih sindikata imali 2 predstavnika u nadzornome odboru, dakle sindikat je imao sve informacije o strateškoj, operativnoj i financijskoj situaciji u kompaniji. Ako se novac vukao van preko "vanjskih usluga", sindikati su to trebali uočiti i reagirati, ovdje se ipak radi o povećanju od 160 milijuna vanjskih troškova, poprilična svota koju je dosta lako primijetiti. Međutim, lako je moguće da je rast vanjskih troškova, u velikoj većini, ipak opravdan – firma nije imala interni "know-how".

Drugi problem na koji su sindikati trebali reagirati je povećanje plaća – ukupni troškovi za plaće su rasli 12% dok je broj zaposlenih rastao za 3%.

U Uljaniku nije bilo "zlih kapitalista" koji su svojim pravom glasa nadglasavali radnike, već su sindikalci imali vodeću ulogu. Problem te sindikalne uloge je dosta očit. Sindikat se daklarirano brine za radnike, bori se za povećanje plaća i beneficija radnika. Međutim, problem koji se dosta često javlja je da sindikati samo gledaju kako što više povećati plaće, bez obzira na stanje u firmi i moguće dugoročnije posljedice. Dioničarima je u interesu da se što više poveća profitabilnost firme. U funkcionalnim firmama sindikati, kao i dioničari, imaju iste ciljeve – dugoročnu profitabilnost firme. U Uljaniku to nije bio slučaj, sindikati su radili suprotno dugoročnim interesima radnika – plaće danas, a sutra "tko živ, tko mrtav". Sindikati su moralno odgovorni pred svojim članstvom za ovakav slijed događaja.

Uljanik nije imao predstavnike u nadzornom odboru koji bi mogli izbalansirati sindikalne interese, samim time firma je počela poslovati kao javna institucija, profit nije bio bitan, bitne su samo plaće. Država, kao dioničar, isto nije pokazala da je zainteresirana za dugoročnu budućnost, pa je prepustila sindikatima glavnu ulogu.

Raspad sistema

U komunizmu radnici su bili vlasnici firmi, nakon pada Berlinskog zida postalo je jasno koliko je to bio loš model upravljanja. Istočna Europa je bila financijski i moralno bankrotirala, socijalističke države koje su brinule za svoje radnike i štitile ih od zlih kapitalista su se samouništile, takav sistem je jednostavno neodrživ. Nema tih financijskih prihoda koji mogu takav sistem održati, možda je tu najbolji primjer Venezuela – zemlja s najvećim naftnim rezervama je skroz kolapsirala. Uništilo ju je radničko samoupravljanje.

Ovo je dobra poruka za sve članove bilo kojega sindikata: "put do pakla je popločan dobrim namjerama". Sindikat ima svoju ulogu, koja može biti jako pozitivna, ali je isto tako na članovima je da paze što im sindikalne vođe obećavaju i načine na koje će platiti svoja obećanja.


Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

MISLAV TOLUŠIĆ
Mislav Tolušić dilomirao je na FSB-u u Zagrebu i magistrirao na Vanderbilt sveucilištu. Bavi se financijama i ulaganjima.
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.