Piše: Mario Nakić
Photo: Facebook
26.7.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Piše: Mario Nakić
Photo: Facebook
26.7.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Hrvatska javnost se godinama putem medija senzibilizira prema poljoprivrednicima kojima je uvijek "jako teško" i svake godine "teže nego ikada". Njima se posvećuje posebna pažnja, radi njih postoje uvozne carine, a zahtijevaju se stalno i uvozne kvote za poljoprivredne proizvode. Radi njih postoje državni poticaji, radi njih se pokreću ksenofobne akcije koje se predstavljaju kao nešto "dobro" i "korisno", a zapravo šteti i kupcima i proizvođačima.
Onda se postavlja jedno logično pitanje. Ako je hrvatskim poljoprivrednicima tako loše, zašto je onda Hrvatska među zemljama s najvećim udjelom poljoprivrednika u ukupnom broju zaposlenih u Europskoj uniji? U Hrvatskoj 8 posto zaposlenog stanovništva radi u poljoprivredi dok je u Njemačkoj 1 posto, Vel. Britaniji 1 posto, u Švedskoj 2 posto, u Italiji 3 posto, u Estoniji 3 posto, u Francuskoj 4 posto itd. Veći udio poljoprivrednika imaju samo Poljska (10%) i Grčka (12%). Kako to da imamo tako velik udio poljoprivrednika, nesrazmjerno s većinom ostalih EU zemalja, ako je našim poljoprivrednicima toliko loše?
Očito je to i osnovni problem zašto se neki poljoprivrednici toliko bune. Naprosto ih ima previše pa kad EU dijeli poticaje, onda hrvatski poljoprivrednici, zbog prevelikog broja u odnosu na ukupno stanovništvo, dobiju manje novca nego poljoprivrednici u zemljama gdje ih ima znatno manje. Oni poljoprivrednici koji se bune vjerojatno su prvi koji bi trebali tražiti neko drugo zanimanje i tako učiniti uslugu i sebi i nama, a pogotovo poljoprivrednicima koji znaju svoj posao jer oni će se onda još brže i lakše razvijati.
Pogledajmo sad produktivnost naše poljoprivrede u odnosu na druge zemlje, i to po meni najvažnijoj komponenti, a to je izvoz. Budući da imamo veći udio poljoprivrednika od većine drugih država, pomislili biste da je naša poljoprivreda produktivnija, što bi bilo logično, pa i da ostvaruje veći izvoz? To bi bilo krivo. Naš izvoz poljoprivrednih proizvoda je totalna katastrofa. U 2017. godini iznosio je manje od 2 milijarde eura ili oko 425 eura po stanovniku RH. U usporedbi s Njemačkom, recimo, prosječni hrvatski poljoprivrednik izvozi 37 puta manju vrijednost od prosječnog njemačkog poljoprivrednika. Prosječni poljoprivrednik u Latviji je 15 puta produktivniji od prosječnog poljoprivrednika u Hrvatskoj. Riječ je o zemljama EU, koje imaju slobodnu međusobnu trgovinu bez ograničenja, tako da su svima uvjeti za izvoz jednaki.
U čemu je problem? Istina, ova država ima velike namete što poskupljuje ulazne troškove u svakoj proizvodnji, pa tako i poljoprivrednoj. Ali poljoprivrednici se ne bune zbog nameta jer dobro znaju da s druge strane primaju poticaje, tako da im državni intervencionizam odgovara. Štoviše, oni traže JOŠ VIŠE državnog intervencionizma i ograničavanje uvoza, određivanje kvota i poskupljivanje carina za uvoz iz zemalja koje ne pripadaju Uniji. Optužuju trgovačke lance da otkupljuju "strano smeće" jer "naše" je po defaultu vrh kvalitete, a "njihovo" je po defaultu smeće.
Imamo sreće što smo u EU jer da nismo, naša bi vlada još davnih dana udovoljila svim njihovim zahtjevima: ograničila bi uvoz poljoprivrednih proizvoda, podigla uvozne carine, prisiljavala trgovačke lance da otkupljuju isključivo od domaćih proizvođača itd. To bi dovelo do kaosa na tržištu, poskupljenja cijena i trgovinskog rata s cijelim svijetom, posljedično hiperinflacije, nestašica itd. Dobro je da smo u EU pa vlada ne smije ništa od toga napraviti.
Onda su neki poljoprivrednici, točnije oni koji bi trebali potražiti drugi posao, počeli primjenjivati novu taktiku: PR koji će senzibilizirati javnost i napraviti pritisak na otkupljivače od otkupljuju baš njihove proizvode. Pa snimaju kako uništavaju vlastite urode, objavljuju to besramno na društvenim mrežama, hvale se time i prikupljaju lajkove. To je samo još jedan u nizu neukusnih pokušaja privlačenja pažnje na sebe i lošeg marketinga.
Javnost treba osuditi takvu praksu jer riječ je o uništavanju hrane s ciljem ostvarivanja profita. Socijalisti bi se prvi trebali protiv toga pobuniti jer...podvući ću njihove standardne argumente: "ljudi kopaju po kontejnerima, djeca nemaju što jesti..."...a ovi doslovno uništavaju hranu, voće i povrće iz čistog hira i marketinga.
Kad vidite sljedeći put da netko ponosno objavljuje video u kojem uništava svoj urod jer ne može naći kupce, recite mu neka potraži neki drugi posao. Ako radi na državnoj zemlji, država bi takvima trebala prestati davati zemlju u najam. U svakom slučaju, trebali bi ostati bez prava na poticaje jer, pazite, mi financiramo taj bahatluk.
Otkupljivači će otkupiti ono što će im se isplatiti, a isplati im se ono što se može prodati po većoj cijeni od otkupne. Ako ne možeš naći otkupljivače za svoje proizvode, to znači da trebaš poraditi na kvaliteti svojih proizvoda. Ako to ne možeš, onda potraži neki drugi posao. Hrvatska ima 8 puta veći udio poljoprivrednika od Njemačke i 2,8 puta veći udio od Italije. Nitko ne bi propao u Hrvatskoj kad bi se 80% poljoprivrednika prebacilo u neku drugu branšu. Ostali bi oni koji mogu opstati, koji znaju to raditi i imaju kvalitetne proizvode, oni bi tada imali i više prostora za daljnji razvoj.
Bez obzira na to u kakvoj smo materijalnoj situaciji, uništavanje hrane zbog promidžbe i lobiranja je krajnje bezobrazno i ne smije naići na odobravanje u javnosti, u protivnom ćemo postati još gore društvo.