Možda je nekoga začudila odluka Ustavnog suda RH, kojom je on praktički stao na stranu vladajuće klike i poručio da ona može raditi što hoće, ali svakome tko prati političko-ekonomska zbivanja u Hrvatskoj jasno je da je to samo potvrda o korumpiranosti ove zemlje i selektivnom funkcioniranju pravne države.

"Vlada bi neustavno postupila da nije intervenirala. Ovdje je obveza Vlade bila intrevenirati u skladu s Ustavom koji propisuje da je Hrvatska socijalna država", obrazložio je takvu odluku Ustavnog suda njegov predsjednik Miroslav Šeparović.

Zakon koji određuje privremenu državnu upravu nad "sistemski važnim tvrtkama" (koje su definirane tako samo prema broju zaposlenih osoba) i de facto stavlja jedne subjekte na tržištu u nadređeni položaj nad drugima - kod nas je obrazložen time što je Hrvatska po Ustavu socijalna država. Kakve veze ima socijalna država sa spašavanjem posrnulih korporacija?

Šeparović je samo potvrdio ono što već znamo - u Hrvatskoj nismo svi jednaki pred zakonom, pa zašto bi onda bile sve tvrtke jednake pred zakonom? Ali to onda više nije socijalna država, to je onda korporatistička država. Opravdavanje kršenja ustavnog prava na upravljanje privatnom imovinom time što zakon "vremenski ograničava period državnog upravljanja" zapravo je tragikomično. To je otprilike kao da vas država izbaci iz vaše kuće na godinu dana i onda sud kaže: "Pa to je u redu jer je na ograničeni vremenski period. Vi nakon toga opet možete koristiti tu kuću".

Argument da je zakon ispravno donijet kako bi spasio "lančanu reakciju" i tržište od velike ekonomske krize temelji se na pukim pretpostavkama, a ne ozbiljnim znanstvenim analizama. Agrokorovi dobavljači vršili su pritisak na Vladu da intervenira kako bi dobili prvenstvo pri isplati vjerovnika, ali ti isti dobavljači su dobro znali s kime posluju i prihvatili su taj rizik od početka. Prema Ustavnom sudu i Šeparoviću, njihovi interesi su ispred interesa ostalih poreznih obveznika kojih je puno više.

Najbolje od svega je da bi se isto dogodilo i da je Agrokor jednostavno pušten da ode u stečaj, samo što bi išlo puno brže. Nema te državne sile koja može spriječiti koncern, koji je toliko zaglibio u minus, da ne završi u stečaju.

Otprilike svakih 10 godina hrvatske državne vlasti naprave jednu, u najmanju ruku sumnjivu splačinu koja prolazi potpuno nekažnjeno, a ostavlja dalekosežne posljedice i na društvo i na gospodarstvo. 1990-ih to je bila ortačka privatizacija, početkom 2010-ih to su bile predstečajne nagodbe, a sada je to Lex Agrokor. Najgori oblik korporatizma (sprega države i velikog biznisa) kod nas se opravdava time što smo socijalna država. Nevjerojatno. Ali, s druge strane, potpuno razumljivo. Kako je to Martina Dalić lijepo rekla, nije Hrvatska USA.