Dok je vršiteljica dužnosti venezuelanske predsjednice Delcy Rodríguez u New Yorku razgovarala s Donaldom Trumpom, u Caracasu se u četvrtak na Plaza Venezueli i pred sjedištem izbornog povjerenstva čulo nešto sasvim drugo: "María Corina, vente, te estamos esperando." Stotine ljudi, uz veliku nacionalnu zastavu i plakate s likom oporbene vođe, tražile su njezin povratak, slobodne izbore i kraj privremenog poretka koji je nakon pada Nicolasa Madura ostao u rukama starog chavističkog kruga.
Na Polymarketu su se u petak, 25. rujna, šanse da se María Corina Machado vrati u zemlju prije 2027. penjale prema 51 posto, a na tržištu koje mjeri ulazak do kraja siječnja 2027. kretale su se oko 57 posto. Taj skok nije slučajan. Prosvjedi zbog demokratskih izbora šire se zemljom, a Machado je u tjednu pred UN-ovu skupštinu po sedmi put pokušala ući u Venezuelu - i po sedmi put je spriječena.
Sedam pokušaja, nula ulazaka
Machado je u prosincu 2025. tajno napustila Venezuelu kako bi u Norveškoj preuzela Nobelovu nagradu za mir. Od tada živi u egzilu, trenutačno u Panama Cityju, s panamskim putovnicom jer joj Caracas ne obnavlja putovnicu. Njezin tim tvrdi da je sedam puta pokušala ući zrakom i morem. Posljednji pokušaj bio je ovog tjedna: brod koji ju je trebao prevesti otkazan je zbog "kvara motora", a komercijalni letovi prema Arubi i Curaçasu nisu dobili dozvole za polijetanje. Tri pokušaja u manje od 24 sata podigli su ukupan broj na najmanje sedam.
Ironija je oštra. Istog dana kad je Machado opet zaustavljena, Delcy Rodríguez sastala se s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom na marginama Opće skupštine UN-a. Bijela kuća demantira da je Washington uložio veto na povratak Machado, ali američki dužnosnici su već ranije - osobito nakon lipanjskih potresa - njezine pokušaje nazivali "političkim trikom" koji ometa stabilizaciju i obnovu. Machado je u rujnu javno rekla da tranziciju ne može voditi iz inozemstva.
Nisu to samo stotine u Caracasu
Skup u glavnom gradu AFP i EFE opisuju kao okupljanje stotina, ne desetaka tisuća. Ali slika je šira. Istodobno su radnici iz Parque Caraboba krenuli prema Ministarstvu rada zbog plaća i mirovina. Studenti Središnjeg sveučilišta prosvjedovali su kod zračne luke Maiquetía. U Anzoáteguiu, Aragui, Guáricu i Portuguesi noć prije odjekivali su pucnji i palile su se gume zbog nestanka struje. Parole su se preklapale: "Fuera Delcy", "Izbori odmah", "María Corina, tvoj narod je spreman".
Brojke Observatorija venezuelanskog društvenog sukoba (OVCS) pokazuju da ovo nije izolirani četvrtak. U kolovozu 2026. zabilježeno je 652 prosvjeda - naspram 168 u kolovozu 2025., rast od 288 posto. U prvoj polovici godine 3.495 prosvjeda, skoro 180 posto više nego lani. Većina (77 posto u kolovozu) odnosi se na ekonomska i socijalna prava: struja, voda, stanovanje, plaće. Politički zahtjevi - izbori, povratak Machado, politički zatvorenici - dolaze u valovima, ali se sve češće stapaju s bijesom zbog svakodnevnog raspada usluga.
To je ključ. Venezuela nije u klasičnom ustanku "samo" protiv diktature. Narod izlazi i zbog nestašica, praznih slavina i plaća koje ne pokrivaju život. Nakon američke operacije Absolute Resolve 3. siječnja 2026., kojom je Delta Force izvukao Madura i Ciliu Flores iz Caracasa, očekivala se brža demokratska tranzicija. Umjesto toga, vršiteljicom dužnosti ostala je Delcy Rodríguez, dugogodišnja Madurova potpredsjednica, uz američki pritisak na naftu, rezerve i "stabilnost". Izbori su obećani, datum nije.
Machado: najpopularnija, ali ne i poželjna vlast
María Corina Machado, liderica klasičnoliberalne stranke Vente Venezuela, ostaje najjasnije ime venezuelanske oporbe. Zabranjena s izborne liste 2024., predvodila je kampanju u kojoj je Edmundo González prema oporbenim zapisnicima pobijedio Madura uvjerljivo. Nakon izbora živjela je u ilegali, zatim pobjegla po Nobel, medalju je u siječnju predala Trumpu. U anketama i dalje ima visoku podršku, osobito u dijaspori, ali Washington je odlučio da joj ne preda ključeve odmah.
Chavistički aparat - vojska, obavještajne službe, naftna birokracija - ostao je isti kao za vrijeme Madura.
Zato ulice sada govore dvostrukim jezikom. Jedan je politički: nema smisla da Delcy hoda UN-om kao državnica, a Nobelovki se zatvaraju zračne luke vlastite zemlje. Drugi je socijalni: ako tranzicija ne donese struju, plaću i slobodne izbore, legitimitet privremene vlasti brzo se troši.
Machado to zna. Zato ponavlja da se mora vratiti. Režim, i dio Washingtona koji trenutačno drži konce, zna isto - zato je njezin ulazak i dalje sporan.
Polymarket ne odlučuje politiku. Ali rast izgleda da će se Machado vratiti prije 2027. odražava nešto stvarno: pritisak s ulice raste, a nedovršena tranzicija više ne izgleda kao tehnički problem nego kao otvoreno političko pitanje. U Caracasu su to u četvrtak izgovorili jednostavno: dođi, čekamo te.
