Kažu, ako ponoviš laž 10 puta, ona postaje općeprihvaćena kao istina. Tako je i mit o tzv. klerikalizaciji hrvatskog društva nakon dugogodišnjeg ponavljanja u našim mainstream medijima, pa i od strane mnogih hrvatskih političara, postao općeprihvaćen kao nešto što je naprosto tako kako je i nešto protiv čega se trebamo svim silama boriti.

Prema Wikipediji, klerikalizam ili klerikalstvo je politička i kulturna koncepcija koja se zalaže za snažan utjecaj crkve odnosno klera na državni, politički, kulturni i privatni život. Taj se pojam obično veže uz katoličanstvo, odnosno Katoličku crkvu i njen utjecaj na državu, politiku i društvo općenito. Ustavom RH propisano je kako država mora biti odvojena od vjerskih organizacija, to se zove sekularnost. Je li naša sekularnost zbilja ugrožena, kako sve češće možemo čuti i vladaju li Hrvatskom "katolibani"?

Kao ateist (ili točnije, agnostik), odgovorit ću na najčešće argumente protagonista teze o klerikalizaciji hrvatskog društva striktno činjenicama. Pokušajmo na trenutak zaboraviti emocije i naš osobni stav prema vjeri i Crkvi.

Kažu: "Crkva nam nameće svoj konzervativni svjetonazor kroz zakone."

Hrvatska je po Ustavu i važećim zakonima izrazito otvorena i tolerantna prema svim manjinskim skupinama i osobnim izborima koji nisu baš popularni u Katoličkoj crkvi (kao ni u većini drugih religija). Tako je po našim zakonima Hrvatska po poštivanju prava LGBT osoba pri samom svjetskom vrhu, a u Europi na visokom 10. mjestu. Najbolji smo u ovom dijelu svijeta. Da Crkva na bilo koji način utječe na zakone ove države, sigurno ne bismo tako dobro kotirali na toj ljestvici.

Pobačaj je u Hrvatskoj legalan tijekom prvih 10 tjedana trudnoće. Da Crkva ima bilo kakav utjecaj na zakone, to sigurno ne bi bilo tako.

Hrvatska je donekle dekriminalizirala marihuanu (nažalost, samo posjedovanje i to kad je riječ o izrazito malim količinama). Nije to ništa posebno liberalno, ali je puno bolje od većine drugih zemalja u svijetu. Ni to sigurno ne bi bilo tako da se pita Crkvu.

Hrvatska, barem kad je riječ o osobnim slobodama, ima uvjerljivo najbolje zakone u usporedbi sa svim ostalim zemljama srednje, južne i istočne Europe. To je činjenica koju nije teško provjeriti. Na to bismo trebali biti ponosni.

Podsjećam i da su u Hrvatskoj prva tri predsjednika bili ateisti ili agnostici, a četvrta je žena. Bi li to bilo moguće u jednom "konzervativnom i katolibanskom" društvu?

Kažu: "Vatikanski ugovor i novac poreznih obveznika..."

Vatikanski ugovor je bullshit, s tim se slažem, ali ne iz istih razloga kao većina onih koji o njemu pričaju. Zašto je uopće sklopljen? Ne znam, pretpostavljam da je to bilo jer je RH, kao pravna nasljednica dijela bivše SFRJ, imala nesređene imovinsko-pravne odnose s Vatikanom. Ja sam za njegovo ukidanje, ali morate znati da upravo Vatikanski ugovor jamči da se aktivni djelatnici Crkve neće kandidirati za predstavnička tijela RH na državnoj ni na lokalnoj razini. To je protuustavno i zato sam za raskid takvog ugovora.

Što se tiče novca iz proračuna, ja se slažem da nije u redu da svi porezni obveznici financiraju Crkvu. Međutim, pobornici prekida financiranja Katoličke crkve iz državnog proračuna ne žele da se taj novac vrati poreznim obveznicima, to nećete nikada čuti. Oni bi da se taj novac preraspodijeli drugim organizacijama i udrugama, što se zapravo svodi na isto. Nema razlike za nas. Ako ćemo skinuti Crkvu s proračuna, onda budimo dosljedni pa skinimo s proračuna i sve ostale vjerske organizacije. Skinimo s proračuna i sve udruge koje promiču bilo kakvu ideologiju. Zašto bih ja financirao udruge koje promiču socijalizam, a takvih je jako puno? Dakle, skinimo SVE i smanjimo poreze da taj novac ostane radnicima. To bi bilo jedino pravedno rješenje, ali taj prijedlog nećete čuti od protivnika Crkve i zagovaratelja teze o klerikalizaciji društva.

Kažu: "Crkva se nameće kroz vjeronauk u državnoj školi."

Moram reći da se slažem sa svima koji su za vraćanje vjeronauka u crkvu. Međutim, forsiranje ove teme nema previše smisla jer vjeronauk zapravo nikome nije nametnut. To je izborni predmet i nitko nije prisiljen da ga pohađa. Neki se žale da pojedini župnici uvjetuju pohađanje vjeronauka u školi da bi djeca primila sakramente, ali ja u tome ne vidim ništa sporno. Nitko vas ne prisiljava da idete u crkvu. Ako pristajete biti član Crkve, onda se valjda trebate pridržavati i njenih pravila. To je unutarnja stvar Crkve kao organizacije i njenih članova i nema apsolutno nikakve veze s državom niti je to stvar prisile ili nametanja.

Primijetio sam da se ljudi, koji se najviše zalažu za izbacivanje vjeronauka iz škole, zapravo zalažu za neke nove ideološke predmete i programe koji bi bili obavezni. Dakle, oni bi izborni predmet zamijenili obaveznim gdje bi djeci nametali (doslovno) svoju vjeru. U tom slučaju, ja sam za vjeronauk.

Kažu: "Biskupi i župnici se petljaju u politiku i savjetuju ljude za koga da glasaju."

Da, i? Svatko ima pravo savjetovati, ja vam mogu savjetovati za koga da glasate. Hoćete li me poslušati, to je vaša stvar. Pogotovo u crkvi, nitko vas ne prisiljava da idete na misu i slušate propovijed. Možete otići kad želite, možete odbiti da ih poslušate. I najčitaniji hrvatski portali, isti oni koji optužuju svećenike za političko savjetovanje vjernika, također savjetuju svoje čitatelje za koga da glasaju. I to je legitimno. Zašto više ljudi vjeruje svećeniku nego portalima, to je problem novinara i urednika.

Na kraju, postavlja se pitanje kome je u interesu izvrtati činjenice i prikazivati jednu totalno drukčiju sliku o našem narodu i zemlji - i nama ovdje i svijetu? To je pravo pitanje. Jer čitajući naše portale, čovjek stvarno vrlo lako dobije utisak da živimo u nekom nazadnom društvu gdje kler kroji zakone. Dobar dio naroda je čak nasjeo na tu propagandu koja nije utemeljena na činjenicama, već isključivo na subjektivnom osjećaju i pojedinačnim frustracijama. Ja sam apsolutno za odvojenu državu od crkve i sekularizam, ali Hrvatska već je iznimno tolerantna i sekularna. Trebali bismo se više baviti ekonomskim slobodama koje su nam ozbiljno ugrožene, no očito postoji neki interes da se huška narod i podmeću neke druge teme, kao na primjer Crkvu.