Politička uvjetovanja u privatnom sektoru, nedostatak zaštite vlasničkih prava, povlašteni položaj državnih poduzeća i presnažno oporezivanje privatnika dovode do rasta nepovjerenja među investitorima i potrošačima.

Zanemarite lažne tvrdnje Državnog zavoda za statistiku (NBS) da kinesko gospodarstvo još uvijek raste 6,5 posto u odnosu na prethodnu godinu. Nitko ne vjeruje u to, a ponajviše kineski privatnici.

Oni iz prve ruke znaju da kinesko gospodarstvo nije samo u recesiji, već se smanjuje u svim sektorima; od proizvodnje do maloprodaje; od automobila do nekretnina. I znaju da je za to odgovorna Komunistička partija a ne Donald Trump.

Točne podatke teško je dobiti, naravno, budući da partija blokira ekonomske podatke koji su u suprotnosti sa službeno ružičastom ekonomskom slikom, što znači gotovo sve. Ali povremeno se u Velikom vatrozidu pojavi pukotina i jedan dio istine izmiče.

Jedna takva oštrica bila je iznimno hrabra prezentacija profesora Xianga Songzuoa na Sveučilištu za financije u Renminu 15. prosinca. Odgovarao je na vlastito pitanje navodeći "interno izvješće koje je jučer završeno" koje iznosi dvije procjene kineskog rasta realnog BDP-a koristeći vlastite podatke. Prvi skup pretpostavki proizveo je procijenjenu godišnju stopu rasta od 1,67 posto. Ta brojka, iako pozitivna, dovoljno je niska da sugerira kako je Kina u posljednja dva tromjesečja pala u recesiju.

Što se tiče druge procjene godišnjeg, Xiang je samo rekao da je "negativna". Iako je profesor i dalje aktivan, ne treba ni spominjati da je video njegovog govora nestao s interneta ubrzo nakon što je objavljen.

Stvari moraju biti jako loše.

Većina analitičara, gledajući Kinu izvana, okrivila bi Trumpove tarife za njezine nedavne ekonomske poteškoće. No, bliži pogled na kinesku unutarnju politiku jasno pokazuje da problemi s povjerenjem investitora i potrošača vriju već neko vrijeme. Oni su napravljeni u Kini i nose otisak predsjednika Xi Jinpinga.

Predsjednik Xi više puta je obećao poštovanje privatne imovine i omogućavanje procvata privatnih tvrtki. U povodu 40. obljetnice reforme, čak je sugerirao da se sprema još veća zaštita individualne i korporativne imovine.

Problem je u tome što su Xijeva djela drugačija od njegovih riječi. U nemilosrdnoj pojačavanju svoje moći kao glavnog tajnika Kineske komunističke partije, on nije samo slomio konkurentske političke frakcije unutar stranke i vlade, već je također proširio partijske kontrole na šire društvo, uključujući i privatne tvrtke.

Xi je poduzećima u državnom vlasništvu dao sve vrste povlaštenog tretmana, uključujući gotovo neograničenu kreditnu liniju. Manje tvrtke u privatnom vlasništvu - koje su životna snaga svakog gospodarstva - uglavnom se ignoriraju kada se odobravaju krediti.

Vlasnici tvrtki shvaćaju da, ako je partija krajnji arbitar onoga što rade sa svojim tvrtkama, onda oni nisu njezini stvarni vlasnici. Zapravo, Xijevo inzistiranje na partijskom vodstvu sugerira im da će njihovi problemi s grabežljivim dužnosnicima, velikim poreznim opterećenjima i izvanparničnim prevarama, da ne spominjemo nepravdu kod dobivanja kredita od državnih banaka, samo pogoršati.

Ne čudi, stoga, da se povjerenje privatnog sektora smanjuje i da su ulaganja u privatna poduzeća, kao i privatna ulaganja općenito, naglo usporena. Poduzetnici i investitori odugovlače s odgovorom na ono što smatraju vrlo stvarnom prijetnjom puzavog izvlaštenja.

Naš usamljeni kazivač istine, neustrašivi profesor Xiang, upozorava da su financijski rizici njegove zemlje "skriveni, složeni, akutni, zarazni i zlobni". Vjerujem da su kineske 40-godišnje "reforme" i "otvaranje tržišta" sada u biti gotove. Bez temeljnih i sve manje vjerojatnih reformi u kineskom zakonu, javnom upravljanju i državnim institucijama, jednostavno nema načina da se povrati povjerenje investitora i potrošača. Prekasno je za praznu retoriku i polumjere.

Ironično je da je jedina stvar koja bi vjerojatno mogla spasiti kinesko gospodarstvo od teške i dugotrajne recesije institucija upravo onih reformi slobodnog tržišta koje kapitalist Donald Trump sada zahtijeva u trgovinskim razgovorima. Hoće li komunist Xi Jinping slušati? Čini se malo vjerojatnim.