Facebook mi je neki dan bio zatrpan pozitivnim vijestima o velikom uspjehu Mate Rimca i njegovih zaposlenika koji su svojim znanjem i upornošću uspjeli dovesti veliki Porsche i postaviti ga kao strateškog investitora potrebnog za još brži i strelovitiji razvoj kompanije. Na Rimčevom uspjehu su se proteklih godina lomila koplja i vodile žustre rasprave, no stvar je odavno poprilično jasna, a ako nije, ulazak Porschea u kompaniju dokaz je koji više ni najjalnije među nama neće natjerati na pljuckanje po ljudima koji generiraju ogromno tehnološko znanje i dobit u doba četvrte industrijske revolucije za kojom mi debelo kaskamo, no zahvaljujući pojedincima, ponekad kao i ćorava kokoš piknemo poneko zrno.

Koliko me cijela ta priča razveselila, toliko je proizvela i tuge s obzirom na to da su naše društvo i država od takvih lijepih raspleta praktički cijepljeni. U ovo teško vrijeme kad debelokošci u svojim obraćanjima javnosti valjaju teške gluparije, i sportskim naporima trude se kroz truli populizam uvući ljudima pod kožu, sasvim je logično da nam ova vijest služi kao određeni "hommage" jer još nismo digli ruke od svega. Nismo zato što novim generacijama ne želimo ostaviti klijentelističku rupu skorenu od nepotizma i etatističkih tutleka koji razmišljaju od danas do sutra gladeći si pritom stražnjice mekanim percem koji plaćaju drugi.

Što je potrebno za ekonomski rast i općeniti boljitak društva jasno je već i semaforima na ulici, a polako se i u tromom narodu počinje shvaćati da je glomazna država glavni uzrok sveg jada koji nas je snašao. Uvjerili smo se u to i na prosvjedima protiv ogromnih cijena benzina koji su održani neki dan. U narodu se sporo, ali sigurno provlači činjenica da su nam veliki porezi koje nosimo na grbi problem broj jedan, a političari najveći neprijatelj u bilo kakvoj promjeni ili reformi usmjerenoj prema rasterećenju umirućeg gospodarstva.

Ako se s političkih visina spustite među obični puk, vidjet ćete da nama ne nedostaje ljudi poput Rimca, već su oni omeđeni neukim šarlatanima postavljenim od strane elitista s ciljem da održavaju socijalni mir za tuđe pare. Prosječni član društva s integriranim moralnim sklopom koji se dobiva unutar vlastite obitelji jednostavno nema želudac da se hvata u koštac s velikim strojem kao što je crvljiva država koja odavno nije nikakav servis građanima.

Naprosto je nevjerojatno gledati besramnost i volju koju ulažu u očuvanje svoje glasačke mašine gdje se pritom samo na ovlaš okreću i prividno glume nekakvu zabrinutost za građanstvo kojeg je sve manje. Dok god postoje ljudi koji zapošljavaju i implementiraju nova tehnološka znanja, nije na odmet da se sprdamo s političarima i prokazujemo ih u društvu.

Nažalost, oni imaju sudove i institucije krojene po svom "fazonu", a većina nas izgubila je volju i želju da mijenjaju trulež koju nam svakodnevno serviraju. No ipak, dok gledam visokotehnološku kompaniju koja zapošljava ljude različitih nacionalnosti, i to baš kod nas, red je da se prigovori pa makar samo za sebe i iz običnog gušta tijekom trajanja nogometne groznice u kojoj na privid izgledamo kao društvo koje se može oko svega ujediniti.