Kada nemaš niti dana rada u privatnom sektoru, onda ne možeš ni pojmiti što znači stvarati vrijednost.

Na isti način ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić, osoba koja ima radnih dana u privatnom sektoru koliko i znanja o ekonomiji, ponovno leti na krilima klijentelističkog i populističkog potkupljivanja svoje glasačke baze, a na štetu ostalih građana.

Prije samo nekoliko mjeseci je ustvrdio da je grozno što trgovački lanci mlijeko stavljaju na akcije. Jer očito je suludo da građani, koji imaju jedan od najnižih životnih standarda u EU, uspiju malo novca uštedjeti na osnovnim namirnicama.

Našeg vrlog ministra to ne zaustavlja. Novi neprijatelj je kruh! Građani su ga možda gladni, ali zato naš pravednik neće dopustiti da budu “izigrani” dostupnim cijenama ili povoljnim uvjetima kupnje. Ne, pazit će on da se favorizira hrvatsku proizvodnju iako je to protiv načela Europske unije u koju nas je i sam HDZ gurao te zbog čega bi Lijepa naša mogla pokupiti i koju kaznu Europske komisije. To je interes građana, dodatna javna potrošnja. Jer javni dug nam je ionako premalen.

I pazit će da samo kruh iz hrvatskih peći bude na policama. Jer samo skupa i nekonkurentna hrana je ono što građani ove zemlje zaista zaslužuju. Ista hrana koja je takvom postala jer se ministar razbacuje novcem kroz poticaje, umjesto da poljoprivrednicima smanjuje regulaciju i poreze. Tako da će Hrvati moći u miru spavati znajući da prokleti strani kapital nikada neće moći osigurati dostupnu hranu koju si mogu priuštiti građani slabijeg imovinskog stanja koji ne “žive kao ministar”.

To sve ipak nije problem. Nije kao da čovjek sebi diže cijene. Barem ne značajno. Saborska menza ionako ima neke od najnižih cijena. Ministarska plaća može podnijeti takve promjene. A ti, narode, ako nemaš kruha, jedi kolače!