"Baš me zanima što o ovome misle Vesna Pusić i Božo Kovačević" - rečenica je koju nije izgovorio nitko nikada. Ali svejedno, svjedočimo tome da svaki put kad Izrael podigne glavu, njih dvoje gledamo na malim ekranima kako daju "stručne analize" i portale koji ih oduševljeno prenose.

O kome je riječ?

Riječ je, ukratko, o propalim političarima koji su se dokazali kao loši političari i diplomati, a ne znaju raditi ništa na ovom svijetu pa su lijevi aktivisti u medijima ispravno zaključili da će baš oni biti pravi ljudi za potvrdu njihovih stavova.

Vesna Pusić se proslavila kao ministrica vanjskih poslova u Vladi Zorana Milanovića. Tada je dala značajan doprinos u stvaranju i naoružavanju Islamske države (ISIL), a imidž je gradila konstantnim kritiziranjem Izraela i pozivima na priznanje Palestine što ipak nije učinila. Političku je scenu napustila nakon kolosalnog poraza na izborima, a svoju stranku HNS je uspješno dovela do točke potpune marginalizacije i beznačaja.

Božo Kovačević ima još gori CV od nje. Bio je ministar okoliša i prostornog uređenja u vladi Ivice Račana, a potom veleposlanik u Moskvi, gdje nije napravio ništa vrijedno spomena. Tipični uhljebljeni činovnik bez ikakve vizije politike i smisla.

Dakle, riječ je o ljudima koji su bili u izvršnoj vlasti i dobili priliku učiniti promjene koje žele vidjeti u Hrvatskoj. Nisu napravili ništa ili su napravili toliku štetu da ih glasači više ne žele vidjeti ni nacrtane. Koja je fora da mediji traže komentar od ljudi koji su pred cijelom javnošću već dokazali da nemaju pojma o geopolitici i međunarodnim odnosima?

Zašto ih onda mediji stalno zovu?

Ali evo, za "naše" medije, kojima se upravlja iz Srbije, sasvim je logično zvati baš njih i upitati baš njih što se to događa u svijetu i što nas očekuje. Jer ako itko zna odgovore na takva pitanja, to su onda propali političari s poražavajućim track recordom iza sebe.

Što će nam Pusić i Kovačević reći o sukobu SAD-a i Izraela s Iranom - možemo unaprijed znati već i prije nego što otvore usta. Pogledajte što kažu tisuće bošnjačkih trolova na društvenim mrežama ispod objava hrvatskih portala - pročitajte njihove komentare, kao da ste čuli "analizu" Kovačevića i Pusić. Ukratko: Amerika je zlo, Zapad je zlo, Izrael je zlo, a Iran, Venezuela i sve ostale diktature u svijetu su dobrice.

Ne postoji taj svemir, nema te situacije u kojoj bi Kovačević i Pusić mogli reći nešto negativno o teokratskim i/ili komunističkim režimima u svijetu. Za njih, to su good guys u nepravednoj borbi protiv najvećeg svjetskog zla - liberalne zapadne demokracije.

Selektivna primjena međunarodnog prava

Najčešća floskula koju ovi glasnogovornici svake diktature u svijetu koriste, to je "međunarodno pravo". Kažu: "Trump i Izrael krše međunarodno pravo!". Jako zanimljivo, jer njihovo razumijevanje i primjena međunarodnog prava ima vrlo selektivnu memoriju.

Iran je desetljećima stvarao i financirao terorističke organizacije u drugim zemljama - od Hezbolaha, preko Hamasa, do jemenskih Hutija. Te su organizacije potpuno uništile države i društva u kojima su niknule - Libanon, Palestina, Jemen - a s krajnjim ciljem podrivanja i uništenja Izraela.

Kovačević, Pusić i drugi omiljeni "analitičari" jugoslavenskih medija nisu se sjetili međunarodnog prava u takvim situacijama. Nije ih bilo briga ni za kakva prava kad je Hamas, pod pokroviteljstvom Irana, počinio najveći teroristički napad nakon 9/11-a. Što je tada bilo s međunarodnim pravom?

Vidite, "međunarodno pravo" je pojam koji se valjda treba odnositi samo na SAD i Izrael. Svi ostali ga mogu kršiti kako žele. Kovačević i Pusić su s time totalno OK. Ali ako Izrael odgovori i učini nešto da spriječi takve buduće napade na svome tlu, Pusić i Kovačević izlaze iz svojih rupa i evo ih - turneja po televizijama: "Kršenje međunarodnog prava!".

To je vrlo antisemitski refleks koji se vidi i kod njihovog druga Zorana Milanovića - da se oglase tek kada Izrael podigne glavu. Izrael je ta magična riječ zbog koje doslovno polude. Ubogi luzeri, nikako da se naviknu na poraze.