Zato što rade za državu.

Branimir Bunjac, saborski zastupnik Živog zida se pohvalio na Facebooku što je primio izaslanstvo Kube. "Zanimljivo je bilo čuti da je na Kubi potpuno besplatno zdravstvo i školstvo, a građani ne plaćaju porez".

To je socijalizam. Dakle, ako su sve tvornice u državnom vlasništvu i ako su svi poslovi državni, onda nema smisla da građani plaćaju porez državi. Država im isplaćuje plaću, ona već unaprijed uzme koliko joj treba.

Zato je prosječna plaća na Kubi oko 30 američkih dolara. Zato imaju i "potpuno besplatno" školstvo i zdravstvo.

Čudim se što Bunjac nije primijetio i da Kuba ima jednu od najnižih stopa nezaposlenosti u svijetu. To je također iz gore navedenog razloga. Država zapošljava prema potrebi stanovništva, a ne potražnje.

Zato je na Kubi dvostruko bolje plaćen radnik u šećerani nego učitelj u školi, a prosvjetni radnici su, uz kulturnjake i sportaše, najslabije plaćeni dio populacije s 30% nižom plaćom od prosjeka.

Zato Kubanci žive, uz rad, od državne socijalne pomoći. Svaki odrasli građanin dobiva pakiranje kave, litru sojinog ulja i 5 komada jaja svakog mjeseca, a svako dijete dobiva od države pola litre mlijeka dnevno.

Živozidašima se takva ideja o životu od državne socijalne pomoći vjerojatno sviđa, ali Kubancima baš i ne s obzirom da svake godine stotine Kubanaca riskiraju živote kako bi pobjegli u kapitalistički SAD.

Predsjednik Raul Castro je prije 6 godina proveo opsežnu reformu otpustivši pola milijuna ljudi iz državne službe te je dopustio otvaranje određenih obrta. Ti ljudi plaćaju porez državi. To je vjerojatno uvod u uvođenje kapitalizma na mala vrata, što znači da će i posljednji bastion socijalizma otići u povijest.