Marijana Puljak, saborska zastupnica Centra, lani se pridružila svojim drugaricama iz SDP-a i Možemo te glasala za priznanje Palestine - države koja nikad nije priznala Hrvatsku. To je trebala biti nagrada Hamasu za pokolj koji su počinili nad Židovima i drugim narodima Izraela 7. listopada 2023. godine.

Nije bilo neočekivano ni čudno što je gospođa Puljak glasala za priznanje države koja bi trebala nastati na terorizmu, ona se pridružila ljevičarskom signaliziranju vrlina kao i inače. Međutim, ni to ju nije sačuvalo od bijesa Bošnjaka koji su jučer poput bijesnih skakavaca u tisućama skočili na njenu Facebook stranicu.

Razlog? Objavila je poziv Vladi RH da prekine šutnju po pitanju nasilno ugušenih prosvjeda u Iranu i da protjera veleposlanika Islamske Republike Iran iz Zagreba. To je, blago rečeno, izazvalo negodovanje građana susjedne BiH, poglavito jednog njenog naroda.

Nije novost da Bošnjaci provode red na Facebook stranicama hrvatskih portala, a sada se petljaju i u hrvatsku politiku. Oni hrvatske portale smatraju svojima, Sabor je njihov i hrvatska vlada bi trebala provoditi politike kakve oni žele. U protivnom - jako su bijesni i zatrpat će vas tisućama komentara punih mržnje i bijesa.

Puljak je tako doživjela da ju proklinju jer je "dio cionističko-američke hobotnice", poručuju joj da je "islamofob", "nosulja", "Trumpova koza" itd. Teško je prepričati sve to jer nitko od njih nije u stanju sastaviti jednostavnu rečenicu, ali svi se komentari svode na to da oni jako, baš jako mrze Židove, a za sve u svijetu krive SAD i Izrael.

I to je OK. Treba razumjeti da Hrvatska nije u istim međunarodnim asocijacijama sa svojim istočnim susjedima, izabrali smo različite putove i, na kraju krajeva, pripadamo različitim civilizacijama. Ono što je stvarni problem, to su njihove invazije u hrvatski mrežni prostor i konstantni pokušaji da svoje mržnje prema Židovima i SAD-u prenesu u Hrvatsku.

Vjerujem da to može razumjeti svatko tko je pogledao komentare ispod bilo kojeg članka hrvatskih news portala na Facebooku. Ako je riječ o Bliskom istoku - bar 90 posto komentara je od Bošnjaka koji ne žive u Hrvatskoj i nemaju ništa s ovom zemljom. Ako netko slučajno pokuša kontrirati njihovom vrlo ekstremističkom narativu, ako, recimo, napišete da Hamas nije oslobodilačka vojska nego teroristička organizacija, napast će vas u roku odmah i izvrijeđati da ste fašisti, da branite "fašističke cioniste" te dodati još hrpu apsurdnih i besmislenih, uglavnom u korijenu antisemitskih, epiteta.

Jako su bahati, agresivni, bezobrazni, nametljivi. Užasno iritantni. Meni je neshvatljivo da jedan narod ima toliku potrebu ići drugim narodima, s kojima jasno ne dijeli nikakve zajedničke vrijednosti, da ih "uči" koga trebaju mrziti. Ne razumijem otkud im tolika volja da to rade, što misle da će postići - vjeruju li stvarno da će Hrvate pretvoriti u radikalne islamiste poput sebe?

Ono što je sasvim sigurno, takve pojave počinju bitno ometati rasprave o javnim politikama u Hrvatskoj i zamagljuju rezultate. Nije teško steći lažni dojam kako u Hrvatskoj islamizam pobjeđuje samo na osnovu broja komentara na najposjećenijim portalima ili na osnovu rezultata njihovih anketa.

Primjerice, lani u anketi na Indexu između Izraela i Palestine premoćno je pobijedila Palestina. To mi je na početku bilo čudno jer znam da Hrvati nisu toliko skloni islamizmu i Hamasu. Onda sam pogledao komentare pod tim člankom i brzo mi je postalo jasno - velika većina sudionika ankete uopće nisu građani RH! Kad bi se od glasova iz Srbije i BiH izdvojili samo glasovi iz Hrvatske, rezultati anketa bili bi značajno drugačiji.

Stvari postaju jasnije i kad je riječ o drugim temama. Ako ste se zapitali zašto ankete o političkim strankama na portalima uvijek bitno odudaraju od rezultata stvarnih izbora - to je zato što i u tim anketama većina sudionika nema hrvatsko državljanstvo. Bošnjaci, koji jako vole sudjelovati u online raspravama o hrvatskim javnim politikama, glasaju za Možemo jer ispravno vide Možemo kao balkansku ispostavu Islamske Republike Iran, koja dosljedno brani i promiče njihove interese. Zato u online anketama Možemo redovito dobiva puno veći postotak nego na stvarnim izborima.

Sad si zamislite vi, koji još uvijek maštate o nekakvim Jugoslavijama. Kako bi ta zemlja danas izgledala, kojim bi putem išla i kakve bi vrijednosti promicala? Na čelu bi joj bio Aleksandar Vučić, najveći neprijatelji bi joj bili Amerika i Izrael, a prijatelji Islamistička Republika Iran i Putinova Rusija.

Marijana Puljak je dobila točno ono što je tražila - znate kako se kaže: "Tko s vragom tikve sadi...". Upozoravao sam već feministice da bi one bile prve na udaru kad bi dobile palestinski režim, a upravo ponašanje Bošnjaka na hrvatskim stranicama bi vam trebao biti najbolji pokazatelj što možete očekivati.

Zato je potrebno opet naglasiti koliko je odluka o neovisnosti Hrvatske 1991. značajna za nas. To je vjerojatno najbolja i najpametnija odluka koju su Hrvati ikad donijeli.