"Samostalne umjetnike bi trebalo poštivati jer oni za razliku od drugih nemaju sva prava koja zaposleni imaju, imaju pravo na bolovanje tek nakon 43 dana bolesti. Oni plaćaju poreze i oni doprinose državi ne samo kulturnim stvaralaštvom, već i identitetu države", izjavila je Urša Raukar Gamulin, saborska zastupnica stranke Možemo, u obranu statusa "samostalnih umjetnika" kojima porezni obveznici financiraju doprinose.

To je vrlo manipulativna izjava i bijedan pokušaj obrane povlastica koje jedan dio društva uživa na račun ostalih.

Prvo, svatko je zaslužio poštovanje. Svaka osoba, pogotovo oni koji doprinose društvu na bilo koji način, a to nije samo krug ljudi u kojem se kreće gospođa Raukar - to su i obrtnici, poduzetnici, radnici u privatnom sektoru, javni i državni službenici - apsolutno svi.

Ali to što zaslužujemo poštovanje i priznanje za naš doprinos društvu ne znači da zaslužujemo i povlastice. Jer, kao što već rekoh, poštovanje zaslužujemo svi, a povlastica je bezvrijedna ako ju uživaju svi. Povlastica je ono zakonsko pravo koje netko može ostvariti, a drugi ne.

Mnogi ljudi stvaraju, ne samo umjetnici. Mnogi ljudi doprinose identitetu države, ne samo umjetnici. A što se tiče bolovanja, što ona misli - da je poduzetnicima i obrtnicima drukčije? Pita li netko obrtnika kad ima pravo na bolovanje? Ali on mora svoje doprinose uplatiti svaki mjesec, nitko ga ne pita je li taj mjesec dovoljno zaradio ili ne.

Prema tome, svi ovakvi bijedni pokušaji da se obrani neobranjivo, da se opravda izrabljivanje poštenih građana od strane bilo koga, na način da se neku posebnu skupinu prikaže kao vrjedniju od svih ostalih ljudi, to su pokušaji plemićkog opravdanja svojih posebnih statusa u odnosu na kmetstvo. To je feudalistička argumentacija i teško može proći u vrijeme kad smo naučeni da svi ljudi trebaju biti pred zakonom jednaki.