Donald Trump šalje svoga državnog tajnika Marca Rubija na sastanak s predstavnicima Kremlja na kojem bi trebali dogovoriti uvjete mira u Ukrajini. Iako je ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski poručuje kako Ukrajina neće sudjelovati u tim razgovorima, iz američke administracije odgovaraju kako ništa neće biti dogovoreno bez Ukrajine.

Europski lideri su bijesni jer je američki predsjednik Donald Trump odlučio njih potpuno isključiti iz pregovora. Bruxelles i njegovi medijski glasnogovornici osjećaju se uvrijeđeno i traže načine kako na to odgovoriti.

Njihov argument da se ne može dogovoriti trajni mir u Europi bez Europske unije, da je EU potrošila više na pomoć Ukrajini od SAD-a - sve to ima smisla. Ali, s druge strane, što bi europski čelnici mogli napraviti na tim pregovorima?

Imali su tri godine da pokušaju učiniti nešto, stupe u kontakt s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i pokrenu pregovore. Što su činili? Upravo suprotno - zaoštravali odnose s Moskvom, optuživali Kremlj za sve što je napravio i za stvari koje nije napravio (npr. sabotažu Sjevernog toka). Europskim birokratima je Rusija postala izgovor za poraze njihovih omiljenih kandidata na demokratskim izborima u EU državama, za sve slabije povjerenje građana EU prema institucijama koje su sve češće neprijateljski raspoložene, prema medijima koji se ponašaju kao glasnogovornici diktature itd.

Ruska država, na čelu s Putinom, definitivno nije nevinašce niti nešto u čemu treba vidjeti uzor. Rusija je agresor na Ukrajinu. Ali već je godinama također jasno da se rat u Ukrajini može završiti pregovorima, za stolom, i da će se tako završiti; da će pritom obje strane morati učiniti neke ustupke. Sve je to bilo jasno kao dan bilo kojem imalo objektivnom promatraču; ne i europskim birokratima.

Umjesto da potiču Zelenskog na razum i pokušaj dijaloga, Europa ga je poticala na produženje rata, agonije i patnje prvenstveno njegovog naroda. Europski lideri su svjesno i namjerno izabrali rat protiv Rusije - ali da ga vode Ukrajinci američkim oružjem.

Ne isključujem opciju da se s Putinom nije moglo razgovarati; mogućnost da je on toliko lud i odlučan u imperijalističkom naumu, da želi dugogodišnji rat. Ali mi to ne znamo jer nitko prije Trumpa nije ni pokazao malo dobre volje da s Putinom sjedne i razgovara - ne kao s neprijateljem, nego kao s ravnopravnim partnerom u pregovorima s ciljem postizanja trajnog mira u Europi.

Tri godine oni su širili antirusku propagandu, sustavno suzbijali drukčija mišljenja, neistomišljenike u Europi proglašavali putinofilima, rusofilima i ruskim plaćenicima dok su u isto vrijeme oni plaćali našim novcem vojske tzv. fact-checkera na društvenim mrežama i medijskih propagandista s ciljem ispiranja mozgova građanima EU, širenja mržnje prema Rusima i opravdavanja vječnog rata.

Sada se na svjetskoj sceni pojavio novi šerif i ovaj ima volju i želju konačno prekinuti stradanja. Hoće li taj sporazum biti pravedan? Nažalost, to vjerojatno nećemo dobiti. Da se mene pita, u idealnom svijetu, Putin bi završio na međunarodnom sudu zbog ratnih zločina i agresije na suverenu državu, a Ukrajina bi povratila svoj kompletan teritorij. Ali stvarnost je drukčija i u ovom stvarnom svijetu moji idealistički snovi po tom pitanju trenutno nisu ostvarivi. Šanse da Ukrajina to postigne ratom, ni uz svu moguću pomoć SAD-a i EU, bez strane vojske na zemlji, nažalost nisu realne. To sada moraju priznati i najokorjeliji briselski propagandisti u medijima, to priznaje i sam Zelenski.

Koje su onda alternative? Nastaviti ovo svakodnevno ubijanje na račun europskih i američkih poreznih obveznika ili mir u kojem će obje strane morati napraviti kompromise?

Mislim da će svaka dobronamjerna i iole realna osoba izabrati ovo drugo.

Međutim, taj mir nije moguće postići ako za stolom budu sjedili isti ljudi koji su hranili neprijateljstva i rat zadnje tri godine. Oni ne žele mir; njima to ne odgovara.

Diplomati iz EU nemaju što ponuditi ukrajinsko-ruskom sporazumu, mogu samo pogoršati stvari. Zato je i bolje što ih Trump drži po strani. Tamo im je mjesto.