Dario Zurovec je jedan od rijetkih političara u Hrvatskoj koji ne dolaze ni iz jedne od većih stranaka, a mogu se pohvaliti iznimno uspješnom karijerom na lokalnoj i nacionalnoj razini.

Rođen je 1986. godine. Po struci je magistar inženjer elektrotehnike, a uz to je diplomirao i sveučilišni specijalistički studij ekonomije u Zagrebu i Ratnu školu, najviši oblik vojnog obrazovanja. Član je Mense, svira violinu i klavir, rekreativno se bavi sportom. Do svojih prvih izbora 2017. bio je zaposlen kao programer u Ericssonu. U mladosti član HDZ-a, ali tijekom Karamarkovog vodstva zbog ideoloških mimoilaženja napušta stranku i kandidira se za gradonačelnika Svete Nedelje kao nezavisni kandidat.

Na tim izborima 2017. godine pobjeđuje dotadašnjeg gradonačelnika i svoju bivšu stranku, prekinuvši dugogodišnju vladavinu HDZ-a u Svetoj Nedelji. Drugi mandat 2021. osvaja glatko u prvom krugu sa 64,5 posto glasova. Treći mandat 2025. osvaja još uvjerljivije - sa 70 posto glasova u prvom krugu.

Ništa manje impresivna nije ni njegova saborska karijera. Prvi mandat je osvojio kao jedini zastupnik stranke Fokus 2020. godine. Drugi saborski mandat osvaja 2024. zahvaljujući preferencijalnim glasovima (Fokus je opet osvojio jedan mandat, a Zurovec je bio posljednji na listi). Zbog nesuglasica sa stranačkim vodstvom Zurovec nakon parlamentarnih izbora ponovno zaključuje da više može učiniti sam pa napušta stranku i postaje nezavisni oporbeni zastupnik. Sa svojom Nezavisnom listom ima velike planove, a u Saboru se ističe kao jedan od rijetkih kritičara pretjerane državne potrošnje i loše fiskalne politike.

To su samo neki od razloga zašto je Zurovec posebno zanimljiv publici Liberala. Za kraj godine zanima nas kako vidi budućnost Hrvatske i Svete Nedelje te što još možemo od njega očekivati.

* Kako ocjenjujete 2025. godinu za Svetu Nedelju, a kako za Hrvatsku?

Godina 2025. do sada nam je bila najuspješnija u povijesti grada. Obranio sam, zajedno sa svojim suradnicima, mandat gradonačelnika s rekordnim postotkom, čime smo svi zajedno pokazali, osobito zlim jezicima, da imamo povjerenje građana.

Sa županijske i nacionalne razine povukli smo više investicija nego ikad prije te ostvarili velike iskorake u području infrastrukture, ali i u pristupu razvojnim projektima. Proračun nam je veći nego ikad, a ostvarili smo i značajan suficit od 16 milijuna eura, koji ćemo nastaviti ulagati u infrastrukturu.

Drago mi je što se, za razliku od nekih naših susjeda koji se zadužuju kako bi osigurali sredstva za plaće, mi ne moramo brinuti o financijskoj stabilnosti. Ipak, to nas istovremeno obvezuje da i dalje aktivno ulažemo u razvoj kvalitete života naših građana te u jačanje poduzetništva.

Država i dalje pretjerano troši i jako je loše što se okrivljuju poduzetnici za inflaciju, budući da svi znamo da je glavni generator sama država. Tu treba uzeti u obzir da se javnost zabavlja nekakvim pitanjima od prije 80 godina, a daleko manje smo posvećeni rješavanju stvarnih problema. Ako se samo malo smanji državna potrošnja i ako smo samo malo racionalniji s financijama, uz rapidno ubrzavanje naše administracije u doba digitalnih tehnologija, mislim da može biti daleko, daleko bolje u budućnosti. Ne mogu reći da sam zadovoljan nacionalno sa 2025. godinom, jer samo pogledajte koliko je jedinica lokalne samouprave završilo u minusima, a neke u malo većim dubiozama.

* Koje po vama stvari je trebalo napraviti, a država propušta?

Hrvatska još uvijek ne koristi svoje pune potencijale. Kad pogledamo energetiku, urbanizam, kad pogledamo ono najvrjednije što imamo, mi i dalje baziramo sve svoje ideje na recikliranje ideja koje su nastale za vrijeme Austro-Ugarske. Jedini moderni pomak su autoceste, a i to tako što se tiče željezničke strukture, koja je jako loša, i nadam se da će se taj dio drastično promijeniti. Nije Hrvatska velika zemlja da mi ne znamo koji se sve nacionalni projekti trebaju napraviti; samo je stvar do političke volje. Ista stvar je i oko administracije i njezina moderniziranja, i naravno da se putem digitalnih tehnologija i umjetne inteligencije stvari pomaknu debelo prema naprijed.

* Što ne valja s hrvatskom ljevicom danas?

Ljevica ima više nevolja. Prvo imamo tu podjelu na određeni lijevi centar koji ide prema ekstremnoj ljevici. Pritom mislim na SDP i koaliciju. SDP još nije toliko problematičan koliko su opcije koje idu ekstremnije od SDP-a. Iako tu postoji neka sinergija da bi se oni nešto dogovorili, osobito za sljedeće parlamentarne izbore, mislim da je njihov najveći problem što je HDZ ekonomski ljeviji od njih.

Kad pogledamo količinu poticaja, državnu potrošnju, socijalne mjere i to da se državni proračun bazira praktički 70% na socijalnim mjerama, oni tu jako gube prostor da pričaju o stvarima koje su ljevici bitne – jednakosti prilika i onome što ljevicu čini ljevicom. Nažalost, onda se okreću nekim drugim temama, od antifašizma iz Drugog svjetskog rata, svega onoga što ne rješava realne probleme u današnjem društvu. Mislim da svaki povjesničar koji se s time bavi može o tome dati nekakav svoj sud, možemo to pogledati u dvije emisije i zatvoriti tu priču te se okrenuti budućnosti. To što je bilo prije, bilo je; mi smo grad koji ima bleiburško stratište što govori samo za sebe. Treba ispoštovati žrtve, ali probleme današnjice konkretnije treba rješavati, a ne se prepucavati oko Thompsona, koncerata i ostalih stvari koje se svode na novac i komercijalu.

* Što ne valja s HDZ-om?

HDZ kao najveća nacionalna stranka ima kojekakvog kadra, ali njihov najveći problem je kada nemaju pravog neprijatelja izvana ili pravog suparnika, onda se tuku iznutra. To je njihova mana. Previše se tu okreću poslušnicima u stranci, gdje se jedan i relativno dobar dio kadra izgubio, a zadovoljavanje regionalnih kvota pridonijelo je tome da su najbolji napustili stranku ili više nisu ministri. Bilo bi nekorektno reći da tu nije bilo dobrih pojedinaca, kao što i među vladajućima postoje ministri koji nešto i rade, na primjer ministar Habijan ili ministar Anušić. Kad pogledam ministra Anušića, koji se dosta trudi oko obrane, a obrana će biti jedno od ključnih pitanja u sljedećih nekoliko godina, tu očito postoje ljudi koji žele napraviti određeni iskorak unutar te stranke, no nemaju dovoljno slobodne ruke da to naprave.

* Koji su Vam planovi za sljedeću godinu?

Planovi su intenzivni što se tiče lokalne, ali i regionalne i nacionalne razine. Kada gledamo poslovne planove u smislu poslovanja grada, u gradskom proračunu imamo završetak bitnih kapitalnih projekata i početak novih. Ciljali smo na rekonstrukciju našeg gradskog centra, na završetak dvorca koji nam je povijesno ulaganje, a ono što nam je iskorak jest ta suradnja sa županijom gdje je raspisan natječaj za izgradnju nove sportske dvorane kod PŠ Strmcu, gdje dolaze dvije dvorane – jedna manja, jedna veća – i jedna nadogradnja škole. Ujedno će se raspisati još jedan natječaj za još dvije manje dvorane i nadogradnju učionica u Rakitju i Kerestincu. Isto tako, nakon dugo vremena riješeni su imovinsko-pravni odnosi u dvorani „Čičak“ u Kerestincu tako da ćemo u jednom kratkom roku dobiti dvije dvorane i vjerujem da ćemo puno udruga uspjeti zadovoljiti na jedan duži period te da će oni pridonijeti s boljim rezultatima. Što se tiče nacionalnih i regionalnih projekata, drago mi je što sam uspio s HAC-om izlobirati da se taj dio obilaznice koja ide uz naš grad rekonstruira, i to nešto šire, a ne samo na ovom potezu koji je bio vezan za čvor Rakitje. Tu ide kompletna rekonstrukcija tog čvora gdje bi se trebala ubrzati protočnost dodavanjem nove trake s većim izlaskom u Rakitju tako da ćemo imati izlazak kao nekada za vrijeme bivše države, prije same rekonstrukcije te autoceste, čime će se naravno cijeli promet i cijelo funkcioniranje ipak svesti na dva ulaska u grad.

Ako pogledamo susjedni Samobor koji nema nijedan pravi ulaz u grad, a mi imamo poput Zadra ili Šibenika čak dva ulaza, rekao bih da smo tu napravili određeni iskorak i pokazali da smo jedna solidna destinacija čim se nama pristupa na takav način s nacionalne razine. A ono što ću se ja potruditi jest da Samobor dobije svoj zasebni izlazak s autoceste, pogotovo prema Domaslovcu, s obzirom da je to jedno od rijetkih upisanih čvorova na županijskom prostornom planu. Mislim da to građani Samobora zaslužuju, ali isto tako bi se rasteretio svetonedeljski promet.

* Najavili ste uvođenje mogućnosti ulaganja u gradske obveznice. Možete li objasniti kako će to izgledati i što građani time dobivaju?

Gradske obveznice su ideja da zaduženje tražimo od naših građana. Puno ljudi i pojedinaca u gradu poziva se na sport i razvoj sporta. S time se slažem, ali isto tako trebamo gledati vrijednost za novac. Kroz obveznice će sami građani moći uložiti u nešto te ćemo vidjeti kolika će biti vrijednost za uloženi novac, prvo kroz obveznicu, a kasnije i kroz gradnju Sportskog kampa.

Taj projekt realizirali bismo u partnerstvu s gospodinom Andyjem Barom i njegovim povezanim društvima, gdje ćemo na najbolji mogući način iskoristiti veliki potencijal naše pozicije i jedne dobre ideje koja već postoji u inozemstvu i koja daje rezultate.

Što se tiče samih obveznica, one bi se prodavale po cijeni od 1.000 € po obveznici, s kamatnom stopom od 3,7% na rok od tri godine. Drugim riječima, građani koji kupe tu obveznicu – a njima ćemo je prvima ponuditi – na tome će ostvariti zaradu, što nam je i cilj.

Na kraju krajeva, mogli smo se zadužiti putem kredita, no odlučili smo se za ovaj način kako bi i naši građani mogli ostvariti prihod od ulaganja u svoj grad.

* Ima li šanse za neku buduću širu koaliciju liberalnog centra u Hrvatskoj?

Gdje postoji volja, postoji i način. Rekao bih da se, što se tiče samog liberalnog centra, dobar dio ljudi koji se deklariraju kao liberali zapravo pokazuje kao ili izrazito lijevo orijentiran ili znatno više lijevo nego što se predstavljaju.

Ako govorimo o liberalnom centru, onda moramo ići blago desno i blago lijevo te se držati umjerene retorike i politike. Svakom pojedincu mogu se pronaći i lijeve i desne, ali i centrističke osobine, pa u tom smislu postoji određeni potencijal. Međutim, puno se toga znalo slomiti na egu ili nerealnim ambicijama pojedinaca, što sam imao prilike vidjeti i u vlastitom okruženju.

Ljudi koji su bili gubitnici na izborima često gledaju kako se okoristiti stranačkim budžetima ili kako ostvariti vlastite osobne interese. Zbog toga po tom pitanju ne vidim svijetlu budućnost, ali ne želim gubiti nadu jer, ako se okupe pametne glave, možda ipak postoji mogućnost.

Također se nadam da će neovisna priča koju gradimo rasti na dobar način i da ćemo ostvariti relevantan postotak na izborima, kako bismo mogli biti snažniji glas razuma u Hrvatskom saboru.

* Mediji su Vas nedavno kritizirali zbog komentara na Facebooku. Kako je do toga došlo i što sada o tome mislite?

Što se tiče samog komentara, jasno mi je da i dalje postoji određeno povećalo koje je usmjereno prema meni od strane moje bivše stranke i još nekih oporbenjaka. Neki su zbog toga završili na ispitivanjima na policiji, a bivši predsjednik moje bivše stranke, koliko sam upoznat, i s prijavom na DORH-u.

Naglasit ću da je moj komentar bio neprimjeren i vrlo grub. Ono što mogu reći jest da se tada pojavilo jako puno komentatora s radikalnih portala, lažnih profila, kao i pojedinaca koji su pisali izrazito uvredljive stvari. Iako bih se trebao suzdržati od komentiranja, ponekad mi je teško ne odgovoriti nekome tko drastično kleveće i vrijeđa.

Razumijem da postoji sloboda govora, ali sloboda podrazumijeva i odgovornost. Ne možete tek tako nekoga prozivati, klevetati i pisati svakakve stvari bez argumenata, ili još gore, kada neki kolumnisti o meni pišu tvrdnje koje uopće ne stoje. Ja sam čovjek koji bi se jednog dana možda okušao i u nekom drugom poslovnom području, a ne isključivo u politici. Zamislite da dođete na razgovor za posao, pošaljete životopis i netko pročita da ste, primjerice, ženomrzac ili da ste nekome bacili nešto u glavu – a to nema veze s istinom.

Zato smatram da bi odgovornost za napisanu riječ uistinu trebala postojati. Možete pisati što god želite, ali ako ste lagali ili nekoga oklevetali, tada bi osoba trebala snositi odgovornost na odgovarajući način.

Prema tome, mogu reći da sam definitivno pretjerao s reakcijom, ali ako pogledate moju Facebook stranicu, možete vidjeti koliko ljudi zna pretjerivati u komentarima punim vrijeđanja i mržnje. Neka svatko sam procijeni jesam li trebao biti nježniji ili grublji.