Nova predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen izabrana je u Europskom parlamentu tijesnom većinom. Iako se može naći stvarno dosta objektivnih kritika njenom političkom zalaganju i planovima, o čemu ću više reći u drugom tekstu, predstavnici hrvatske oporbe u EU parlamentu zamjerili su joj nacionalnu pripadnost. Naime, žena je Njemica i to je, eto, nepremostiv problem za Mislava Kolakušića i Ivana Vilibora Sinčića.

Kolakušić i Sinčić nisu vidjeli problem u tome što je najavila hrpu novih poreza, što planira otvoriti novu europsku banku koja će tiskati novac za ekonomski neodržive zelene projekte što može izazvati kolaps na tržištu, hiperinflaciju i nestašicu najpotrebnijih namirnica. Ništa od toga nisu vidjeli kao problem, već to što je Njemica.

Oni smatraju da Njemačka provodi "hegemoniju u Europi" skupa s ostalim, kako ih nazivaju, "centralnim silama". Sinčić to naziva centralizacijom, a Kolakušić povredom vladavine prava. Mislim da obojica koriste te izraze potpuno pogrešno.

Zašto je najviše funkcija u EU dodijeljeno baš Nijemcima, a ne Hrvatima i Slovencima, pitaju se hrvatski zastupnici.

Objašnjenje je vrlo, vrlo jednostavno. Njemačka ima 82,5 milijuna stanovnika, a Hrvatska prema zadnjem popisu 4,1 milijun. Hrvatsko stanovništvo čini samo 0,7 posto ukupnog stanovništva EU, a njemačko stanovništvo više od 16 posto. Matematički gledano, šansa da će predsjednik ili predsjednica EK biti Nijemac/Njemica je 20 puta veća nego da će biti Hrvat/Hrvatica jednostavno zato što Njemačka broji 20 puta više stanovnika od Hrvatske.

Vladavina prava znači da nitko nije iznad zakona i da zakon vrijedi jednako za sve. Kolakušić brka prava građana s pravima naroda. EU je prvenstveno zajednica jednakopravnih građana. Kada bi Njemačka i Hrvatska imale jednaki broj nacionalnih predstavnika u tijelima EU, to ne bi bilo pravedno jer bi glas jednog Nijemca onda vrijedio 20 puta manje od glasa jednog Hrvata. To ne bi bila vladavina prava.

Osim toga, Sinčić i Kolakušić još nisu shvatili da se zastupnici u EU parlamentu ne svrstavaju prema nacionalnosti već prema ideološkim i političkim ciljevima vezanih za cijelu EU. Oni kao da su u nekakvom nacionalističkom ratu, kao Hrvati protiv Srba, samo što sada imaju 27 nacija "protiv Hrvatske".

Svojim istupima pokazali su cijeloj Europi da Hrvatska živi još uvijek u nekom prošlom vremenu, da Hrvati broje krvna zrnca i da im je to glavni kriterij prilikom odabira ljudi na političke funkcije.

To vam je kao kad poslodavac bira radnika za određeni posao. Europarlamentarci su izabrani voljom svojih građana da u njihovo ime sudjeluju u donošenju odluka i odabiru izvršne vlasti EU, kao što je Europska komisija. Zamislite da vi trebate radnika za određen posao. I javi vam se kandidat. Hoćete li ga pitati kakve su njegove kvalifikacije, što je u stanju napraviti ili će vam biti važno koje je etničke pripadnosti? Kolakušiću i Sinčiću je kod gospođe Leyen važna samo njena etnička pripadnost.

Zašto nije Hrvat na toj funkciji? Da je najjača stranka (EPP) predložila Hrvata, prema izlaganju Kolakušića i Sinčića, oni bi ga onda prihvatili. A koga bi EPP od Hrvata mogao predložiti osim Plenkovića? Dakle, Kolakušić i Sinčić bi podržali Plenkovića samo zato što je, eto, Hrvat.

Tek su došli u EU parlament i već su nas osramotili pred cijelom Europom. Kako će tek biti kad se ufuraju u svoj posao "borbe za hrvatske nacionalne interese protiv hegemonije centralnih sila moći"?