Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen u ponedjeljak je s Grenlanda objavila da "nova suradnja na satelitskoj povezanosti kreće danas" i da će sjeverni Grenland "u sljedećim danima vidjeti masovna poboljšanja internetskog pristupa", a istočne zajednice do listopada. Ton je svečan. Brojke nisu.

Radi se o satelitskom internetu francuskog Eutelsata (sustav OneWeb u niskoj Zemljinoj orbiti), koji državni grenlandski operator Tusass ugrađuje u vlastitu mrežu. Sporazum je potpisan u Nuuku, uz dansku premijerku Mette Frederiksen i grenlandskog premijera Jensa-Frederika Nielsena.

EU za taj projekt predviđa oko 9,1 milijun eura u pet godina, Danska dodatnih 15 milijuna danskih kruna. To je samo komadić šireg paketa od 200 milijuna eura za 2026. i 2027., koji Bruxelles prodaje kao "Global Gateway" partnerstvo i geopolitički odgovor na američke prijetnje prema otoku.

"Masovno poboljšanje" iznosi 15 megabita

Direktor Tusassa Jonas Hasselriis za danski DR rekao je što to konkretno znači: očekuju porast brzine sa 6 na 15 megabita u sekundi.

"To znači da se može streamati na normalan način." Tusass je već u prosincu 2025. na istoku otoka, u Tasiilaqu i Ittoqqortoormiitu, ponudio paket 15/5 Mbit/s za 799 danskih kruna mjesečno, uz jeftinije i sporije opcije. To je oko 107 eura za vezu koja u većini Europe više ne bi prošla ni kao pristojan mobilni hotspot.

Usporedba nije nimalo laskava. Medijan fiksnog broadband preuzimanja u EU-27 već je 2024. bio oko 151 Mbit/s. Starlink u Europi u prvom tromjesečju 2026. imao je medijan oko 166 Mbit/s. U SAD-u stambeni planovi idu od 100 do 400 Mbit/s, s cijenama od otprilike 55 do 130 dolara mjesečno.

Čak i ako se uzme u obzir arktička geografija, 15 Mbit/s u 2026. nije "masovno poboljšanje". To je administrativno dizanje ljestvice s razine koju je teško opravdati ičim osim monopolom.

Novac ide monopolistu, a konkurencija je zabranjena

Tusass nije običan operator. Grenlandski telekomunikacijski zakon iz 2017. vladi daje isključivo pravo na usluge i infrastrukturu, a koncesija je dodijeljena Tusassu, tvrtki u vlasništvu samouprave.

Regulator Aqutsisut izričito piše: samo Tusass smije nudi satelitske usluge krajnjim korisnicima i postavljati opremu. Kupnja i korištenje Starlinka stoga je protuzakonito. Iznimka je prijam radija i televizije.

To nije teorija. Telestyrelsen je 2024. podnio kaznenu prijavu protiv nuukske tvrtke Inu:it jer je postavila Starlink antenu i preprodavala uslugu. U zaseoku Qeqertat, gdje Tusass uopće ne nudi internet, stanovnici su prema Sermitsiaqu ionako koristili Starlink - i dalje protuzakonito. Monopol se brani i tamo gdje državna tvrtka uslugu nije ni isporučila.

Službeno opravdanje poznato je iz udžbenika javnih monopola: mali i raspršeni broj korisnika, visoki trošak infrastrukture, potreba da se unutarnjim subvencioniranjem održi univerzalna usluga. Problem je što ta logika 2026. više ne stoji pred niskoorbitnim satelitima.

Antena i pretplata više nisu kapitalni projekt koji može financirati samo država. Starlink je na Grenlandu već uspoređivan s cijenom od oko 3.400 kruna za opremu i 485 kruna mjesečno — znatno ispod Tusassova paketa od 799 kruna za 15 Mbit/s.

Liberalno-konzervativni Atassut i stranka Naleraq već godinama traže liberalizaciju. Naalakkersuisut je to odbio.

Jeftinije i brže rješenje već postoji - samo ga zakon zabranjuje

Kad bi stanovnici sjevernog i istočnog Grenlanda smjeli slobodno kupiti uslugu, tržište im ne bi nudio samo Eutelsat preko Tusassa. Starlink već pokriva Arktik, ima polarne orbite, laserske međusatelitske veze i stambene brzine koje su red veličine veće od 15 Mbit/s. Tusass je i sam pregovarao sa Starlinkom pa odustao i otišao francuskom Eutelsatu.

Obrazloženje nije bilo da je OneWeb brži ili jeftiniji za kućanstvo, nego da je riječ o "različitim modelima" i o kontroli kritične infrastrukture. Drugim riječima: politika i suverenost, ne potrošač.

Tu Bruxelles ulazi kao sponzor, ne kao regulator tržišta. Eutelsat otvoreno kaže da projekt "jača europski suverenitet" jer se umjesto američkog operatora bira europski. Komisija to pakira u isti omot u kojem šalje 200 milijuna eura, najavljuje udvostručenje proračunske potpore Grenlandu na 530 milijuna eura do 2034. i potpisuje novu političku deklaraciju.

Internet za zaseoke postaje rekvizit u arktičkom nadmetanju s Washingtonom. Stanovnik Tasiilaqa i dalje plaća 799 kruna za 15 megabita.

Slobodna konkurencija ne bi ukinula potrebu za podmorskim kabelima ni za rezervnim putem ako pukne radiolanac. Upravo suprotno: otvorila bi paralelne kapacitete bez da porezni obveznici EU-a pet godina financiraju nadogradnju državnog monopola. Kućanstvo bi biralo između sporijeg, skupljeg Tusass-OneWeb paketa i brže, jeftinije izravne satelitske usluge.

Tamo gdje Tusass tvrdi da mu se ne isplati spojiti tridesetak ljudi, tržište bi to već učinilo. Qeqertat to pokazuje: ljudi nisu čekali Bruxelles, samo su prekršili zakon.

Politika pred kamerama, tržište van zakona

Objava Von der Leyen nije laž u uskom smislu. Brzina će vjerojatno porasti (u odnosu na ono što su mještani dosad imali). Satelit će dati rezervni kanal. U Nuuku i na zapadnoj obali veza i nije problem; problem su sjever i istok. Ali riječ "masovno" ovdje služi kao politički make-up.

U digitalnoj Europi 2026. godine 15 Mbit/s nije uspjeh. To je prag ispod kojeg se u većini članica više ne raspravlja o kvaliteti života, nego o tome zašto je netko ostao bez normale.

Liberalni zaključak nije da EU ne smije pomagati rijetko naseljenim područjima. Zaključak je da pomoć koja cementira zakonski monopol i bira politički prihvatljivog dobavljača nije pomoć potrošaču. To je političko biranje pobjednika i gubitnika nauštrb potrošača.

Grenlanđanima bi više koristilo ukidanje monopola nego svečano uključivanje europskog satelita. Dok to ne učine, "bolji i brži internet" ostat će slogan iz Bruxellesa za uslugu koja je sporija od europskog prosjeka, skuplja od dostupne alternative i rezervirana za jednog, državnog prodavača.