Kada su razni lobisti za partikularne interese pozivali Vladu da "učini nešto da bi spasila radna mjesta", govorili su da će državne subvencije spasiti radna mjesta. Već sada se može reći da taj cilj nije ispunjen jer od početka koronaludila država je isplatila za razne potpore i kredite privatnom sektoru 6,3 milijarde kuna, a izgubljeno je, prema procjenama objavljenim u Lideru, između 47 i 185 tisuća radnih mjesta. I to sve u vrijeme dok vlada isplaćuje subvencije.

Ako mjere za očuvanje radnih mjesta nisu očuvale radna mjesta, koja im je onda svrha? Mogu vam odgovoriti i na to pitanje. Svrha je preraspodjela novca i imovine. Ovako velike državne intervencije služe uvijek za preraspodjelu, i to uvijek prema onima koji su bliži državnoj vlasti. Imamo klasični kronizam na djelu.

Naravno, premijer Andrej Plenković je zadovoljan takvim ishodom pa najavljuje nastavak mjera subvencioniranja radnih mjesta u privatnom sektoru. Mnogi biznisi ovise o tim mjerama i zato interesne udruge poduzetnika, koje nisu ništa bolje i korisnije od sindikata javnih službenika, cvile što su isplate proteklog ljeta kasnile. Biznisi koji sada ovise o toj pomoći bit će prvi koji će se ugasiti kad se pomoć prestane isplaćivati. A jednom će morati prestati. Što ćemo onda? I koja je svrha umjetnog održavanja na životu biznisa za koje znamo da neće preživjeti jer, realno, nisu preživjeli?

Bilo bi puno jednostavnije i bezbolnije prepustiti takve biznise gašenju pa da se poduzetnici i radnici mogu prije snaći i potražiti svoje poslove drugdje. Ovako vlada troši novac poreznih obveznika da bi odgodila ono što je neminovno.

Osim toga, Plenković je najavio i nova zaduženja za brodogradilišta. On se stvarno ponaša kao pijani milijarder, i to onaj koji se žarko želi dokazati pred nekom ženom. Znate li kamo to vodi? U bankrot. Ovakvo ponašanje ne može rezultirati ničim drugim, Hrvatska se u trenutku najveće svjetske krize ponaša rastrošnije no ikada.

A zbilja ne postoji više nikakva dužnost države da nastavi financirati privatni sektor niti da im daje bilo kakve povlaštene kredite. Još bih nekako razumio subvencioniranje tijekom lockdowna, kada je mnogima bio zabranjen rad. Ali taj ludi lockdown je u Hrvatskoj trajao dva mjeseca. Sada je zabranjen rad samo noćnim klubovima, svi ostali smiju raditi. Država, izuzev noćnim klubovima, nije dužna isplaćivati nikakve subvencije nikome. Ali ipak to čini.

Hoće li doći vrijeme kada će Hrvati shvatiti da državi novac ne pada s neba? Vi to sve plaćate, dame i gospodo! Naša djeca će otplaćivati naše dugove jer smo mi tolerirali vladu koja se u krizi ponaša raskalašeno i rastrošno samo kako bi udovoljila partikularnim interesima.