Drama u državi ne jenjava, a mislim da će se i pojačavati s povećanim odlascima ljudi u ekonomski slobodnije zemlje. Kolača je sve manje, a koliki je trud potrebno uložiti da se dobije dio vidjeli smo ovih dana na primjeru radnika nerentabilnog Uljanika.

Iako su mediji i političari probali progurati klasičnu žalopojku iz koje bi jedino oni imali korist, dio građanstva je prilično brzo shvatio da se sprema još jedno prženje love na njihov račun. Ako do sad niste saznali koji su problemi s brodogradilištima, na društvenim medijima ste ovih dana prilično brzo mogli pročitati negodovanje malih poduzetnika i uglednih ekonomista koji na ove probleme upozoravaju već jako dugo.

Ostatci socijalističkih mastodonata koji su do sada opstali samo radi vladajućih nomenklatura, i to striktno kao bankomat, uspješno su demantirani prilično jasnim brojkama koje se više jednostavno ne da namještati. Ako vam i to nije dovoljno, slika bi vam se mogla posložiti onaj trenutak kad ste vidjeli pulske punkere da pjevaju Thompsona. Iako sam i sam radnik, ova situacija kod mene nije izazvala empatiju jer na sjeveru države trenutno kronično nedostaje radne snage pa se tako tvrtka u kojoj radim i sama bori za opstanak.

Poslodavci su poreznom otimačinom stjerani u kut gdje im se radni kadar velikom brzinom smanjuje jer oni koji ostaju moraju preuzeti na sebe veći dio posla pod kojim onda i sami pokleknu. Postoje primjeri za koje znam gdje ljudi s čak trideset pet godina radnoga staža sreću krenu tražiti u ne tako dalekoj Njemačkoj. Socijalistička Hrvatska pulskim kolegama nije ponudila gradnju spavaonica i preseljenje na sjever ili jug kao u nekadašnjoj državi, već se pokušava s njima nagoditi i tako im produžiti agoniju na neki kratki rok.

Socijalna narkomanija koja služi samo i izrazito političkim elitama u očuvanju svojeg ugodnog statusa uskoro će nas dovesti do samog ruba litice, a pad bi onda mogao biti ubitačan i za sve njih. Vrlo loša turistička sezona o kojoj vladajući šute izmamila je vladine lovce na poreze kojima sad u proračunu nedostaje par milijardi kuna, pa nam zato dolaze iznimno turbulentna vremena gdje će oni pomno birati resor za mužnju nekog novog poreza, a suočit će se i sa sve većim pritiskom birača. Govorim o nekih sedamsto tisuća ljudi koji nisu prištekani na državnu sisu.

Da je u našoj državi moguć paralelni svemir, dokazuje nam pak ekipa iz drugog nekadašnjeg socijalističkog mastodonta, "Đure Đakovića". Tvrtka iz koje su radnici uspjeli izbaciti državu i izglasati kvalitetnu upravu ovih dana je potpisala ugovor s Francuzima u vrijednosti vrtoglavih 127 milijuna kuna. Većina naših tvrtki mogla je tako poslovati da su na vrijeme otpustili viškove zaposlenih i specijalizirali se za određeni asortiman koji ima potražnju na svjetskim tržištima. No, budimo realni, radnici su u bescjenje prodavali svoje dionice i uporno vjerovali sindikalnim džabalebarošima i mutnim upravama koje danas žive od rentanja viletina napravljenih otetim parama.

Kupite kokice jer nam slijedi politički zanimljivo vrijeme o kojem će se još pisati na stranicama ovog portala. Važite informacije i obrazujte se na internetu jer vam je jedini otpor od političkih mlatimudana vlastito znanje, po mogućnosti ono ekonomsko.