Neznan kako da počnen ovaj tekst pa ću jednim retoričkim pitanjem. Jeste li vi normalni? Ja nisan i ponosan san na tu izjavu mada je skoro pa sigurno laž jer po svim parametrima spadan u nekakvu sredinu ili "normalu", bar u Hrvatskoj. Jedna od meni najdražih rečenica je da se normalnim ne smatran niti se s takvima družin i pokušavan živit na taj način.

Nevolin siguru, glumu, upakovanost u neke granice i regule. Nisan tip za puno pravila i mislin da šta više pravila imamo da ih više kršimo šta je i jedan od najvećih problema Hrvatske, al dobro, o birokraciji ćemo drugi put.

Ajmo krenit od mene. Ja san Hrvat! Da, Hrvat, za divno čudo ponosan san i na to ma koliko to nenormalno zvučalo tribalo bi bit normalno u Hrvatskoj da si Hrvat i da to možeš slobodno reć bez da ti se čini ka da će ti klavir past na glavu ko u crtićima kad to izustiš. Je, istina je, nekad nije "politički korektno" bit Hrvat. Znači prva stvar šta bi tribala bit normalna kod mene, a nije.

Ajmo dalje. Ja san i katolik. Mada čisto deklarativno, nisan od onih koji su svaku nedilju u crkvi, ne držin se baš pretjerano vjere, čak iman i problema s nekim dijelovima kršćanstva, al eto, deklariran se ko katolik i stvarno ne mislin da u tome ima išta loše. To je još jedna stavka koja bi u Hrvatskoj po statističkim podacima tribala bit normalna, a nije jer se isto osjećan malo čudno kad ljudima kažen da san katolik i da protiv Crkve neman ništa.

Treća stvar, bijelac san. Nisan crn, žut, smeđ, crven...Nisan rasist i ne toleriran predrasude nikakve vrste al vidin razliku u boji kože, crnci su malo tamniji od nas. To bi isto tribalo bit normalno da čovik vidi razliku između svog i tuđeg izgleda, a nije.

Četvrto, isto jako bitno, zaposlen san i za svoj posal dobivan plaću. To me nekako najviše sram reć jer je postalo totalno nenormalno radit, a dobit plaću čak i u većinski poštenoj i katoličkoj zemlji ka šta je Hrvatska.

Iman dvoje dice, dva sina, sretno san oženjen i treće dite je na putu. Treće! Da ljudi treće! Nebi virovali, al gledaju me svi ko da san totalno retardiran jer želin uopće imat dicu, a kamoli više od jedno.

Iman svoje auto, svoj stan i svoj kredit i zamislite ludila, iman kredit u kunama! Kupujen većinom naše proizvode u našim trgovačkim lancima na našim pazarima i u našim mesnicama s naših farmi. Poštujen zakone svoje države i redovno joj plaćan porez...

Jel van jasno di vodi ovaj tekst? Ja bi po svemu triba bit normalan i ovo šta san napisa tribalo bi bit logično, al po svemu sudeći kod nas to nije.

Hrvatska je očito jedina država na svitu u kojoj je Hrvat, katolik, bijelac, u naponu snage, zaposlen i nekažnjavan sa ženom i troje dice, svojom kućom i autom totalni idiot i zato ja ponosno kažen svima: LJUDI JEBE MI SE, NIT SAN NORMALAN NIT SE S TAKVIMA DRUŽIN JER U OVOJ DRŽAVI BIT NORMALAN ZNAČI NEŠTO DRUGO!