Ni 5 tjedana nakon općih parlamentarnih izbora u Švedskoj nema naznaka nove vlade.

Relativnu pobjedu na izborima ostvarili su Socijaldemokrati pa je njihova kandidatkinja za premijerku Magdalena Andresson prva dobila mandat za sastavljanje većine. Na početku činilo se da to neće biti problem jer je oporbeni lijevi blok (Socijaldemokrati + Centar + Zeleni + Ljevica) osvojio 176 zastupničkih mjesta u Riksdagu, što je dovoljno za većinu. Međutim, pokazalo se ne samo da lijevi blok nije čvrst savez, već i da unutar njega postoje nepremostive razlike.

Prvi pokušaj: vlada lijevog bloka

Stranka Centar (socijalni liberali) nije htjela pregovarati o vladi u kojoj bi bila Ljevica (bivši komunisti) zbog ideoloških, vanjskopolitičkih i ekonomskih neslaganja. Elisabeth Thand Ringqvist, predsjednica Centra, objasnila je da za njih dolazi u obzir vlada na čelu s Andersson ako će ju Ljevica podržati iz parlamenta, ali da u njoj ne sudjeluje. Ljevica je, s druge strane, ohrabrena povijesnim rezultatom na izborima, odbila podržati vladu u kojoj ne bi imala nijednog ministra. Bez podrške obje stranke, lijevi blok nema većinu.

Prvi udarac za Andersson i Socijaldemokrate bio je glasanje o predsjedniku Riksdaga. Običaj je u švedskoj politici da to bude netko iz stranke koja je osvojila najviše glasova. Međutim, predstavnik S-a nije dobio potporu većine, a onda se glasalo o predstavniku Umjerenjaka (desni centar, trenutno na vlasti). Umjerenjak Andreas Norlén dobio je potporu većine jer ga je podržala i Ljevica, što je šokiralo sve, uključujući njega samoga. Predstavnici Ljevice kasnije su komentirali da im nije bitno čiji je kandidat nego njegove kvalitete, ali bilo je jasno da je očito došlo do nesuglasica između S-a i Ljevice.

Andersson je zatim zatražila podršku Riksdaga za manjinsku vladu koju bi činili samo članovi njene, Socijaldemokratske stranke. Nije prošla. Za jednostranačku vladu glasalo je 99 zastupnika - samo članovi S-a. Svi ostali zastupnici bili su protiv. Kasnije je komentirala da je takav rezultat i očekivala, da se stavila na glasanje samo kako bi mandat mogao biti prebačen na nekoga drugoga.

Ringqvist je nakon glasanja komentirala da bi Centar mogao podržati vladu Socijaldemokrata samo ako S objavi program rada koji ne bi bio "lijevo" nego više usmjeren na "politike centra". Ljevica i Zeleni, s druge strane, odbili su bilo kakvu mogućnost da podrže vladu u kojoj ne bi imali svoje ministre, tako da je ta opcija propala.

Drugi pokušaj: vlada centra

Nolen je danas dao Ringqvist, predsjednici Centra - stranke koja je osvojila samo 25 zastupničkih mjesta, mandat za sastavljanje vlade. Ringqvist je rekla da ona nema ambicije biti premijerka u ovom mandatu, ali će učiniti sve da se izbjegne politička kriza i ponovljeni izbori.

Mediji nagađaju o širokoj liberalno-socijalno-zelenoj koaliciji, koju bi činili Socijaldemokrati, Centar, Zeleni, Demokršćani i Liberali - dakle, na taj način bi se izbjeglo sudjelovanje krajnje ljevice i krajnje desnice u vladi, što je od početka preduvjet Centra za podršku bilo kome. Ringqvist je još ranije potvrdila da želi da Andersson bude premijerka, pod uvjetom da vlada bude okrenuta "centru više nego lijevo".

Međutim, već je jasno da ni ta kombinacija nema puno šansi za uspjeh. Zeleni ju vide kao "slijepu ulicu". Simona Mohamsson, predsjednica Liberala, kaže da je "otvorena za istraživanje", ali ako će premijerka biti iz Socijaldemokrata, "Liberali će ipak radije u oporbu".

Što ako Ringqvist ne uspije?

Ako kombinacija na političkom centru ne uspije prikupiti podršku većine, sljedeći logični mandat će vjerojatno pripasti aktualnom premijeru Ulfu Kristerssonu (Umjerenjaci - konzervativni liberali). On će onda pokušati, uz sadašnje partnere - Demokršćane, Švedske demokrate (SD - krajnja desnica) i Liberale - pridobiti i Centar. To će biti gotovo nemoguća misija jer Centar ne želi ni s SD-om, a bez njih je nemoguće skupiti većinu na desnom centru.

Švedski demokrati proveli su zadnje 4 godine kao podrška iz Riksdaga manjinskoj vladi desnog centra. Na ovim su izborima ostvarili bitno slabiji rezultat pa to više ne žele ponoviti. Sada ističu da mogu biti "ili u vladi ili u oporbi", neće više "držati ljestve drugima". Njihov predsjednik Jimmie Åkesson uputio je otvoreni poziv Centru da razgovaraju i da ih pokuša uvjeriti da odustanu od "crvene linije" na desnoj strani, no nikakav odgovor nije dobio. Sličnu ponudu je Rinqvist dobila i od Ljevice tijekom pokušaja sastavljanja vlade lijevog bloka - isto bezuspješno.

Postoji još jedna kombinacija

Švedska još nikad nije imala vladu koju su zajedno činile glavne stranke lijevog i desnog centra (Socijaldemokrati i Umjerenjaci), ali to u nekim drugim zemljama (Njemačka, Austrija, Danska) nije nepoznanica. Ako nijedna od prve tri mogućnosti ne upali, to bi mogla biti četvrta.

Sve manje stranke imaju neke "crvene linije" od kojih ne odustaju, ali dvije najveće nemaju takva ograničenja. Iako su S i M uvijek jako rivalski raspoložene, kao najjače stranke dvaju osnovnih blokova, one po svojim programima u suštini nisu bitno različite.

S i M zajedno, doduše, i dalje ne bi imali natpolovičnu većinu u Riksdagu, ali bila bi im dovoljna još jedna stranka (najvjerojatnije Centar ili Liberali). To mi se čini trenutno najrealnije rješenje, puno realnije od ponavljanja izbora koje se nikome na centru ne isplati.

Što ako ipak ne prođe ni četvrto glasanje?

Po švedskom zakonu, predsjednik Riksdaga može 4 puta dati mandat na glasanje. Dosad je iskorišten jedan koji je propao. Ako parlament ne uspije izglasati novu vladu ni iz četvrtog pokušaja, automatski se raspisuju novi izbori koji moraju biti održani u roku 3 mjeseca.