Zbrka na HRT-u oko Stankovića i Dujmovića, kao i mnogi slučajevi prije njih, posljedica su činjenice da se radi o državnoj televiziji na koju se može utjecati političkim putem. Kada bi HRT kojim sretnim slučajem postala privatna TV postaja koja se financira od strane oglašivača ili pak gledatelja, slično kao što ja imam naručen HBO zbog dobrih filmova, takvi slučajevi ne bi bili mogući. Građani bi glasali svojim novčanikom: ako bi željeli gledati emisiju, gledali bi je, ako ne, ne bi. To bi imalo posljedice na rejting i oglašivače, što bi direktno utjecalo i na sudbinu emisije.

Da bi cijela stvar bila uspješna, potrebno je zadovoljiti još jedan uvjet: potpuno nemiješanje države u tržište medijskih programa i usluga. Država ne smije ni na koji način subvencionirati, pomagati ili opraštati poreze bilo kojoj od televizijskih kuća koje djeluju u Hrvatskoj. Tako bi, na najdemokratičniji mogući način, ljudi odlučivali o tome što žele gledati. Micanje novinara političkom halabukom, bilo lijevo ili desno orijentiranom, civilizacijska je sramota i dokaz nepostojanja kako tržišta, tako i slobode izražavanja u Republici Hrvatskoj. Sloboda izražavanja ne postoji zato što će oni koji pišu i govore "nepoćudne" stvari pretrpjeti financijsku štetu i ostracizam dok će "naši" nekažnjeno govoriti što god im padne na pamet, pa čak i kada se radi o degutantnim idiotarijama kao što je Stankovićeva gluparija o "građanskom ratu".

Da se razumijemo, ne zalažem se za sankcioniranje Stankovića, mislim da bilo kakva politička intervencija u novinarstvo u samoj svojoj suštini predstavlja gušenje slobode izražavanja. Građani trebaju sami odlučiti što žele gledati i glasati novčanikom. Politika nema što sankcionirati "zločeste" novinare i štititi one "naše". To je sama suština našizma, termina koji mi se jako sviđa i koji dolazi s ovog portala.