Kad su novinari počeli ispitivati tehničkog premijera Andreja Plenkovića što je radio s novinarom Velimirom Bujancem u frizerskom salonu, mislio sam da je šala. Ali nije šala. Oni ozbiljno progone čovjeka zbog slučajnog susreta u frizerskom salonu kao da je napravio tko zna kakav zločin.

Neki mediji idu toliko daleko da to pokušavaju pretvoriti u aferu pa su na tu temu objavili već tri, četiri članka i čini se da ne misle stati. Vedran Salvia na Indexu piše:

"O njihovom nedavnom susretu, koji je trajao desetak minuta, špekulira se kako je održan u sklopu postizbornih koalicijskih pregovora. Plenkovićev glasnogovornik Marko Milić rekao nam je da je to bio slučajni susret.

Nije odgovorio na pitanje znači li to da premijer podržava Bujančeve istupe, širenje mržnje i njegovo ponašanje zbog kojeg je pravomoćno osuđen (plaćanje prostitutki kokainom)."

Ovaj put neću govoriti o tome koliko je suludo nabijati na nos ljudima da su osuđeni za "zločine" koji uopće ne bi trebali biti zločini. Zanima me nešto drugo. Znači li to da ne smijemo ni slučajno susresti nekoga tko je jednom u prošlosti počinio neko kazneno djelo? Ili nekoga s čijim se "istupima" ne slažemo? Novinar Salvia prilično jasno implicira da ne smijemo jer - to znači da smo isti kao ta osoba i Index će nas zbog toga javno prozvati, šikanirati i doživotno osuđivati.

Zamislite kakva je to distopija u kojoj ovaj novinar živi. Ako sretneš nekoga na ulici - vjerojatno ste istomišljenici. Mimoiđeš se s nekim u prometu - istomišljenici ste. Pozdraviš susjeda na hodniku - istomišljenici. Voziš se s nekim u istom tramvaju - istomišljenici.

Da bi čovjek dokazao svoju "moralnu čistoću" kakvu novinar Indexa nalaže, morat će izbjegavati bilo kakav susret s drugim osobama izuzev onih za koje je provjerio da nikad nisu prekršili zakon ili imali bilo kakav "istup" koji se ne sviđa novinarima Indexa. Zvuči kao "1984" (George Orwell), samo što je to trebala biti fikcija.

Zamislimo na trenutak, radi potrebe argumentacije, da je Index grupa moralnih i zakonskih čistunaca; da je to objektivan medij koji radi po zakonu i u interesu javnosti. Zamislimo da je Vedran Salvia čovjek koji piše u dobroj vjeri i s najboljim namjerama. Ovo što se ovdje želi prišiti Andreju Plenkoviću je "guilt by association" (krivnja zbog povezivanja), što je u velikoj većini slučajeva logička greška u bilo kakvoj raspravi.

Krivnja zbog povezivanja polazi od pretpostavke da je neka osoba kriva samim time što je nekako povezana s onom koja uistinu jest kriva za nešto. Velimir Bujanec je desničarski novinar za kojeg se s pravom može reći da radikalizira gledateljstvo i nerijetko potiče mržnju. Uzmimo ovdje, za potrebe argumentacije, da je Bujanec kriv. Ako ga je Andrej Plenković sreo u frizerskom salonu i popričao s njim 10 minuta, čini li to i Plenkovića jednako krivim za ista "djela"?

Ovakva "krivnja" ne bi prošla ni na jednom civiliziranom sudu, ni po jednom zakonu logike. Plenković bi mogao biti "kriv" samo da je rekao da se u svemu slaže s Bujancem. Budući da to nikad nije rekao, nikakvo nametanje krivnje njemu nema smisla. Salvia totalno zaboravlja da ljudi mogu razgovarati i ako se ne slažu u svim političkim ili društvenim stavovima. Štoviše, preko 90 posto razgovora događa se između ljudi koji se ne slažu u svemu 100%. Da nije tako, živjeli bismo u jednoumlju ili ne bismo međusobno uopće razgovarali.

A sada zamislimo, opet za potrebe argumentacije, da je Index profitirao na nesreći jedne žene. Zamislimo da je njegov osnivač, samozvani pedofil, osuđen zbog utaje poreza i poznat po bijesnim ispadima mržnje u usporedbi s kojima je i Velimir Bujanec mala beba.

Zamislimo da je urednik na Indexu producirao pjesme za proustaški album grupe Tram 11, na kojem se promiču iste ideje koje promiče i Bujanec.

Zamislimo da je Index predlagao bolnicama da odbiju liječiti necijepljene protiv "covida". Zamislimo da ih je jedna bolnica poslušala, a onda su godinama kasnije šizili tko je kriv za smrt njihovog novinara.

Zamislimo da Salvia sve to zna. Što bi to govorilo o njemu?