Priča o velikim, pravim Hrvatima, i onima koji nisu pravi Hrvati, poteže se još od 1990-ih i očito se za potrebe glasačkog tijela HDZ-a otad nije promijenila.

Sredinom devedesetih godina u Saboru su se vodile polemike oko toga tko je za Hrvatsku, a tko protiv nje. Na vlasti je bila stožerna stranka koja je imala dvotrećinsku većinu pa su svi pokušaji opozicijskih zastupnika bili uzaludni. Ipak, jedan saborski zastupnik nije im dao mira već ih je permanentno držao u zoni stresa. Bio je to Vlado Gotovac.

Ne treba posebno spominjati kako je čak i Vlado Gotovac za hadezeovce bio neprijatelj Hrvatske jer je, eto, govorio o HDZ-ovom grijehu struktura. Velikim Hrvatom i čovjekom koji voli Hrvatsku mogao je biti samo onaj tko je ili bio član HDZ-a ili nizao hvalospjeve tadašnjem državnom vodstvu.

U današnje vrijeme, shvaćanje velikih i malih Hrvata gotovo je identično. Tako nas HDZ-ova europarlamentarka i 2. na listi HDZ-a na predstojećim EU izborima Dubravka Šuica uči kako nitko ne može voljeti Hrvatsku više od ljudi na listi HDZ-a i biti većim Hrvatom od njih. Slično je ne tako davno govorio i presuđeni bivši predsjednik HDZ-a Ivo Sanader kako neće dati da itko Hrvatsku voli više od njega.

Možemo li uopće definirati tko više voli Hrvatsku i tko je veći Hrvat? Je li mjerna jedinica za velikog Hrvata 1 Ivo Sanader? Ili 1 Andrej Plenković? Možda 1 ili više njih bivših čelnika javnih poduzeća koji su punili HDZ-ov crni fond? Kako se to voli Hrvatska? Nepotizmom, korupcijom, pljačkom javnih dobara? Izvlačenjem novaca preko Fimi medije? Netransparentnim trošenjem proračunskih sredstava? Aferama Brodosplit, Remorker, Spice, grupa Borg?

HDZ-u je svojstveno uzimati sve ono što mu odgovara, iako nema ekskluzivno pravo na društvene vrijednosti. Pa će tako na skupu pred izbore u Ličko-senjskoj županiji s golemog ekrana Zlatko Dalić dati podršku svom prijatelju Marijanu Kustiću, u prošlosti će se s televizije smijati Niko Kovač (i njegov brat također) te Lino Červar drukajući za velikog vođu Sandera. Kao da za hrvatske sportske kolektive navijaju isključivo članovi HDZ-a.

Privatizacija Domovinskog rata i borbe hrvatskog čovjeka za slobodu bit će isto isključivo u mjeriteljskim rukama HDZ-a. A u rat su išli pripadnici svih stranaka i raznih nacionalnosti kao i oni nezainteresirani za politiku. Objava na službenim stranicama HDZ-a u obliku riječi ministra branitelja Tome Medveda, ne ostavlja nas ravnodušnima da se zapitamo koliko smo veliki Hrvati. Jer jedna od kandidatkinja na HDZ-ovoj listi za EU izbore "izgubila je oba roditelja u velikosrpskoj agresiji". Koliko takvo obrazloženje za dobiti mjesto na listi može biti u skladu sa zdravim razumom, procijenite sami.



Da zaključim. Najtočnija definicija velikih i malih Hrvata bila bi sljedeća: veliki Hrvat je član HDZ-a. Mali Hrvati su svi ostali koji svojim radom plaćaju previsoke poreze donesene zaslugom velikih Hrvata, poduzetnici koji svojom kreativnošću održavaju državni pogon kako bi veliki Hrvati imali što za jesti i prosječni glasač koji neizlaskom na izbore omogućuje velikim Hrvatima da vladaju kako hoće. Hoće li mali Hrvati shvatiti da upravo oni pokreću velike Hrvate u njihovoj "ljubavi" prema Hrvatskoj, ostaje za vidjeti.

Malim Hrvatima bilo bi kud i kamo, bolje da se pokrenu sami.