Kako su naši ʼumjetniciʼ poraženi u još jednom kulturnom ratu

Ultra duga i zamorna objava kazališnog glumca Marka Torjanca u kojoj po stoti put nariče nad propašću kulture natjerala me na uključenje u raspravu, čisto da se uvjerim kako iz tih krugova redovito dolazi ekipa koja uopće ne percipira svijet oko sebe. U komentaru pokušavam skrenuti pozornost na činjenicu da se svijet brzinski mijenja i da mlade više ne zanimaju ocvali umjetnici s lijeve ili desne strane koji se kolju za proračunski novac i proizvode osrednji sadržaj.

Danas klinci s 12 godina snimaju filmove mobitelom i rasturaju u novim medijima, a kultura nije nestala već se preselila na društvene mreže gdje se proizvodi ogromna količina dobrog, ali i lošeg materijala. Naše "intelektualce" uzjebala je mala koja loše žica gablec, no to ne umanjuje činjenicu da postoji gro ljudi spremnih proizvesti dobar content u koji su uložili stotine sati rada i truda, a naši ga umjetnici ne žele uz svoj bok jer im je to konkurencija.

Po meni puno zdravija jer ne vrši prisilu u plaćanju. Tužno je za gledati ljude koji se pretvaraju u stare prdonje, a još je tužnije da u ovoj državi ne postoje ni naznake da svi zajednički poradimo na modelu koji implementira staro i novo čime bi se razvilo nešto originalno i drugačije.

Na primjeru analogne fotografije lako je objasniti da se može, jer upravo je Instagram zaslužan da su se tisuće mladih vratili starom načinu fotografiranja kako bi se izvukli iz mase i pokazali da je nešto prilično zahtjevno savladivo i u današnje vrijeme. Dakle, sve se može, no ljevičari koji bi trebali biti progresivci danas najviše seruckaju po novim tehnologijama i napretku koje nose, što je naravno paradoks.

Njihova odlika su jake institucije u kojima se onda redovito namješta visokoškolovana bagra obučena da njeguje lizanje tabana i podjelu novca za proizvodnju ispodprosječnog. Mora se glasno reći da je naša kultura dotaknula dno, ali ne radi pomanjkanja interesa, već radi jako lošeg sadržaja za koje više ne postoji baš nikakvo zanimanje.

Puno radišnih i novih spoznaja željnih kulturnjaka pobjegli su van zemlje jer im je na Zapadu puno lakše naplatiti svoj rad za koji su tu bili ugnjetavani od dupelizaca i vezista. Ne bismo se zajebali ako ih usporedimo s dobrim keramičarima, jer i oni su svoj profesionalizam odlučili zaraditi poštenom šljakom, a ne čmarenjem nekoj interesnoj skupini unutar radne sredine.

Ovi koji su ostali polako se šaltaju u politiku svjesni činjenice da je za preraspodjelu novaca ipak najbolje krenuti na sami vrh piramide. Desnica je vješto namirisala upražnjeni prostor pa danas kao glavnog zagovornika slobode imate plaćenika Bujanca, dok su se kvazi liberali svesrdno predali u ruke Plenkovića i njegove kriminalne stranke.

Mi ostali skromno živimo za dan kada će nacija iz dvadesetog prijeći u dvadeset i prvo stoljeće.