Prije 10 ili 20 godina, Večernji list je bio pojam za ozbiljno novinarstvo u Hrvatskoj. Bez senzacionalističkih naslova i žutila, bez pretjeranog navijanja za bilo koju političku stranu, držalo se do novinarske etike i pravila objektivnog izvještavanja.

Možete li danas vjerovati da je bilo tako? Isti onaj Večernji list, koji nas je 2020. godine pokušavao uvjeriti da švedska država i njihov vodeći epidemiolog namjerno ubijaju svoje starce (to su najozbiljnije tvrdili), pozivajući se na čovjeka koji je na svojoj stranici žicao novac za glumačku karijeru. Isti onaj Večernji list koji nam je danas pokušao podvaliti svoju verziju povijesti, po kojoj se 2020. i 2021. nikad nisu dogodile.




Ne treba previše objašnjavati koliko je dezinformacija na jednoj slici. Taj njihov prosvjed iz 2016. nije okupio ni upola toliko ljudi koliko danas tvrde, a u nekim gradovima (npr. u Osijeku) nije došlo ni 100 prosvjednika. Puno je podlije to što iz godine u godinu na današnji datum ovako podsjećaju na svoju ulogu koju su imali tijekom pandemije.

Od huškanja na prosvjednike, koji su samo željeli normalan život, do svakodnevnog maltretiranja javnosti pričama o "antimaskerima" i "antivakserima", služili su kao poticaj vladi za uvođenje što restriktivnijih mjera prema građanima. I prilično su uživali u tome.

Danas? Ništa od toga za njih nije se dogodilo. Svi oni antivakseri, o kojima su dvije godine iz dana u dan pisali, zapravo ne postoje. Nijedan prosvjed protiv mjera nije se dogodio, pa ni onaj na kojem je novinar RTL-a navodno (po njihovoj priči) ošamaren s leđa i potom mučki prebijen nasred prepunog trga, a da to nitko nije vidio.

Novinarski zahtjevi za uvođenje državne segregacije građana - nisu se dogodili. Obavezne kovid potvrde za pristup javnom životu - nisu se dogodile. Što je s onim člancima o zločestim Šveđanima koji izumiru jer ne provode restriktivne mjere?

Nije se dogodilo. Ni kupovina milijuna doza cjepiva, koje su u konačnici bačene, nije se dogodila. Ni barikade na cestama, carine na granicama općina koje su branile stanovnicima odlazak u trgovinu - nije se dogodilo.

Takvi pokušaji prekrajanja povijesti neumoljivo podsjećaju na ponašanje autoritarnih režima 20. stoljeća. Koliko ljudi je čulo za Milovana Đilasa, čovjeka koji je do 1960-ih bio desna ruka Josipa Broza, da bi naglo bio izbrisan iz jugoslavenske povijesti? Cijele generacije Jugoslavena nikad za njega nisu ni čule. Nije se dogodio. Kao što se to radilo osobama koje su se u jednom trenutku zamjerile režimu, tako sada mediji rade kompletnim događajima, pa čak i cijelim godinama.

Danas je to raditi baš suludo, s obzirom da postoji Internet i da sve ostaje zapisano. Ljudi koji danas pokušavaju prekrajati povijest prema svojim željama ispadaju nevjerodostojni i samo javno pokazuju vlastitu neobjektivnost. Danas se Večernji list više ni po čemu ne razlikuje od drugih sličnih medija - svi oni pušu u isti rog, navijaju za isti tim i lažu s istim ciljem, a kako vidimo, zbog toga su u stanju žrtvovati i vlastiti ugled.

Sutra će se opet pitati zašto je povjerenje u medije u Hrvatskoj sada na najnižoj razini ikada. Nitko se tome ne bi trebao čuditi.