U nedjelju, 4. listopada, Brazilci biraju predsjednika. Ankete pokazuju tehnički neriješeno: Datafolha u drugom krugu daje Luli da Silvi 47 posto prema 45 za Flavija Bolsonara, Quaest obrnuto 42 prema 41, AtlasIntel 47,7 prema 47,4.

Drugi krug gotovo je siguran i održat će se 25. listopada. Izbor je između predsjednika čija fiskalna matematika ne zatvara i kandidata čije je središnje obećanje pomilovanje vlastitog oca osuđenog za državni udar.

Prije desetak godina Brazil je imao najsnažniji klasičnoliberalni pokret u Latinskoj Americi. Danas ga na glasačkom listiću praktički nema, i razlog zašto vrijedi više od samog izbora.

Što Luli funkcionira

Luiz Inacio Lula da Silva je ljevičar, socijalist, ali dovoljno pragmatičan da ne upropasti zemlju. To treba priznati i početi od onoga što je postigao, jer je stvarno.

Nezaposlenost je pala s 9,3 posto u drugom tromjesečju 2022. na 5,4 posto sredinom 2026. - najniže od 2012. i pad od oko 42 posto. BDP je rastao 2,9 posto u 2023., 3,4 u 2024. i 2,3 u 2025. Primarni deficit je smanjen. Siromaštvo i nesigurnost opskrbe hranom pali su.

Za predsjednika koji je mandat počeo nakon pokušaja državnog udara, s podijeljenim Kongresom i naslijeđenom inflacijom, to nije mala bilanca.

Što mu ne funkcionira

A sada druga strana iste knjige.

Bruto javni dug popeo se na 81,1 posto BDP-a u svibnju 2026. i nastavlja rasti. Nominalni deficit dosegnuo je 9,41 posto BDP-a. Plaćanja kamata porasla su za više od dva postotna boda BDP-a između 2023. i 2025.

Razlog je u strukturi duga: u lipnju 2026. 49,3 posto federalnog duga bilo je vezano uz promjenjive stope, prvenstveno uz Selic. A Selic je, nakon što je dosegnuo 15 posto, i dalje na 13,75 - među najvišim realnim kamatnim stopama na svijetu.

To je zatvoreni krug. Fiskalna ekspanzija tjera središnju banku na restriktivnu politiku, restriktivna politika poskupljuje polovicu duga, skuplji dug traži još zaduživanja. Inflacija je u kolovozu bila 4,2 posto, iznad gornje granice cilja od 4,5 tek privremeno spuštena zbog popusta na struju, a središnja banka očekuje da završi godinu oko 5,2.

Rast se gasi: 0,5 posto u drugom tromjesečju naspram 1,1 u prvom, uz projekciju od 1,8 posto za 2026. i 1,4 za 2027.

I jedan podatak koji objašnjava raspoloženje birača bolje od svih ostalih: servisiranje duga kućanstava poraslo je s 25,8 posto mjesečnog dohotka u 2023. na 28,9 posto u lipnju 2026. Ljudi imaju posao, ali nemaju novca.

Stopa ubojstava pada, ali kriminalne organizacije rastu

Ovdje treba biti precizan, jer brojke idu suprotno od uobičajenog dojma.

Ubojstva padaju, i to snažno. S vrhunca od oko 64.000 u 2017. na 38.374 u 2024. i 34.086 u 2025. - pad od 25 posto u pet godina. Stopa nasilnih smrti u 2024. bila je najniža od 2012., a Atlas nasilja za 2026. bilježi najnižu stopu ubojstava u povijesti serije.

Pa zašto je sigurnost ipak glavna tema kampanje?

Zato što su se pokazatelj i problem razišli. Dok ubojstva padaju, dvije velike organizacije - PCC iz Sao Paula i Comando Vermelho iz Rija - šire se teritorijalno i institucionalno. Prisutne su u svim saveznim državama, PCC prema procjenama kontrolira 85 posto zatvora u Sao Paulu, a istraga "Carbono Oculto" iz kolovoza 2025. razotkrila je višemilijardnu shemu pranja novca. Organizacije prodiru u gorivo, fintech i ekološki kriminal - dakle u gospodarstvo, ne samo u ulicu.

Uz to, represija je i dalje krvava. Operacija Contencao u Riju, 28. listopada 2025., bila je najsmrtonosnija policijska akcija u brazilskoj povijesti sa stotinjak poginulih. U pojedinim gradovima u Bahiji svako treće do četvrto ubojstvo počini državni službenik.

Lulin odgovor - program Brasil Contra o Crime Organizado (Brazil protiv kriminalnih organizacija) s oko 11 milijardi reala - pokrenut je u svibnju 2026., dakle pet mjeseci pred izbore, nakon tri i pol godine mandata.

Teza, koju desničari pokušavaju proširiti, da je kriminal porastao je netočna. Teza da država nema kontrolu nad organiziranim kriminalom je točna. To nije isto, ali druga je gora.

Zabrana klađenja: udžbenički populizam

Devet dana prije prvog izbornog kruga, Lula je potpisao privremenu mjeru kojom se u Brazilu u cijelosti zabranjuje online klađenje i online kockarnice. Kongresu je poslan zakonski prijedlog s kaznama zatvora za one koji takve usluge upravljaju ili oglašavaju. Od 6. listopada aplikacije se skidaju. Zabranjuju se bankovni prijenosi prema kladionicama, blokiraju računi i ruše stranice.

Lula je širenje klađenja usporedio s pojavom cracka i rekao da je riječ o tumoru koji treba izrezati.

Problem je u tome tko je tumor zasadio. Klađenje je legalizirano 2018. pod Temerom, ali ga je Lulina vlada regulirala 2023. zakonom i time mu dala pravni legitimitet, poreznu osnovicu i tržište. Flavio Bolsonaro je zabranu nazvao populističkom, licemjernom i izbornom, a Lulu "ocem tigrića" - po najpopularnijoj online igri.

Brojke pokazuju što se zapravo ukida: sektor je 2025. državi donio oko 10 milijardi reala, a u prvih šest mjeseci 2026. još 7,3 milijarde. Ministar zdravstva navodi društveni trošak od 38,8 milijardi reala godišnje.

Šteta je, dakle, stvarna i podatak o zaduženosti kućanstava to potvrđuje. Ali zabrana ne uklanja potražnju - uklanja reguliranu ponudu. Ostaje potražnja koja odlazi na offshore stranice bez provjere dobi, bez limita na uplate, bez registra samoisključenja, bez sljedivosti plaćanja i bez ijednog reala poreza.

Da država to i sama očekuje, vidi se iz same mjere: cijeli provedbeni dio sastoji se od blokiranja prijenosa, rušenja stranica i zamrzavanja računa. To je priznanje da se računa na masovno izbjegavanje.

Postoji i presedan. U travnju 2026. Brazil je već zabranio Kalshi, Polymarket i još 25 platformi predviđanja. Međutim, svatko tko ih želi koristiti - i dalje ih koristi.

Instrumenti koji na kockanje stvarno djeluju - obvezni limiti depozita, registar samoisključenja, zabrana oglašavanja, provjere priuštivosti, financiranje liječenja ovisnosti - svi zahtijevaju legalno, licencirano tržište nad kojim se mogu provoditi. Zabranom je država izgubila jedinu polugu koju je imala.

A datum potpisa, devet dana prije glasanja u izjednačenoj utrci, govori sam za sebe dovoljno.

Vanjska politika i obitelj

Liberalni prigovor Luli najjači je upravo ondje gdje ga mediji najmanje spominju.

Obnovio je odnose s Maduroom i branio ga kao izabranog predsjednika Venezuele i onda kad su međunarodni promatrači proglasili izbore prijevarom. Odbio je nedvosmisleno osuditi Putina; na pitanje o Navaljnijevoj smrti rekao je da treba pričekati nalaze. Htio je Putina na G20 u Riju unatoč nalogu Međunarodnog kaznenog suda. U ožujku 2026. na summitu u Kolumbiji govorio je o kolonizaciji i napao rat protiv Irana.

Pošteno je navesti i protutežu: Brazil je u UN-u glasao protiv Rusije, Lula je osudio invaziju, a kad je Trump zbog suđenja Bolsonaru uveo carine od 50 posto, odgovorio je da brazilska neovisnost sudstva nije na pregovaračkom stolu. Nesvrstanost ima i materijalnu podlogu - ruska gnojiva, kineska trgovina. Ali retorika redovito nadmašuje interes, i to bez ikakve koristi.

Izbila je i korupcijska afera u samoj Lulinoj obitelji: Vrhovni sud je 30. srpnja 2026. odobrio istragu savezne policije protiv Fabija Luísa Lule da Silve, predsjednikova najstarijeg sina, zbog sumnje na trgovanje utjecajem u vezi s odobrenjima za medicinski kanabis. Lula je u kolovozu izjavio da ga neće štititi. Istraga je istraga, ne presuda, i to treba napisati - ali je činjenica da se ponavlja obrazac koji je PT-u već jednom slomio vjerodostojnost.

Alternativa koja je gora

Flavio Bolsonaro, rođen 1981., 15 godina državni zastupnik u Riju i senator od 2019. Godinama je bio pod istragom u slučaju "rachadinha" - navodnom odbijanju dijela plaća njegovih suradnika preko pomoćnika Fabrícija Queiroza.

Ali presudna činjenica njegove kandidature nije ta. Njegov otac Jair Bolsonaro osuđen je u rujnu 2025. na 27 godina i tri mjeseca zatvora za vođenje urote s ciljem državnog udara nakon izbornog poraza 2022. Flavio je obećao da će ga pomilovati ako pobijedi.

To znači da je predsjednička funkcija u njegovoj kampanji otvoreno predstavljena kao instrument za rješavanje pravnog problema jedne obitelji. Nije riječ o interpretaciji nego o izbornom obećanju.

Druga činjenica je vanjska. Trump je u srpnju 2025. uveo carine od 50 posto na brazilsku robu izričito zbog suđenja Bolsonaru, nazvavši ga lovom na vještice, a njegova administracija ukinula je vize brazilskim pravosudnim dužnosnicima. Za to je u Washingtonu lobirao Eduardo Bolsonaro, Flávijev brat. Flávio se u svibnju 2026. slikao s Trumpom u Ovalnom uredu, a na njegovim skupovima vijore američke zastave.

Zadržimo se na tome. Dio brazilske desnice tražio je od strane sile da ekonomski kazni brazilske izvoznike i radnike kako bi se oslobodio jedan Brazilac. To nije suverenizam ni patriotizam, to je korištenje državnog utjecaja za potkopavanje vladavine prava iste države.

Pa gdje je liberalna opcija?

Prije desetak godina činilo se da Brazil ima najjači liberalni pokret u regiji.

Instituto Mises Brasil (Misesov institut Brazil), osnovan 2007., popularizirao je austrijsku školu ekonomske misli do te mjere da je od 2013. pojam "Mises" u brazilskim pretragama nadmašio pojam "Keynes". Partido Novo (Nova stranka), osnovan 2011., registriran je 2014. s 493.316 potpisa građana - jedina stranka koja se izrijekom deklarira kao klasičnoliberalna i libertarijanska. MBL, osnovan u studenom 2014., bio je motor prosvjeda koji su srušili lijevu predsjednicu Dilmu Rousseff.

Danas je od toga ostalo malo. Zašto?

Prvi razlog: pokret je imao samo jednu zajedničku točku. Camila Rocha u knjizi Menos Marx, Mais Mises (Manje Marxa, više Misesa) dokumentira da je jedini stranački konsenzus bila obrana radikalno slobodnog tržišta - i ništa drugo. Nije bilo zajedničkog stava o institucijama, pravima, podjeli vlasti ni vladavini prava. Koalicija s jednom zajedničkom točkom raspada se na drugom pitanju.

Drugi razlog: problem vozila. Isto se dogodilo tri puta.

Partido Liberal (Liberalna stranka) iz 1985. počela je kao klasičnoliberalna stranka pa pod evangeličkim utjecajem skliznula u socijalni konzervativizam - i danas je to Bolsonarova stranka. PSL je 2015. primio liberalni pokret Livres i obnovio se kao socijalnoliberalna stranka, da bi 2018. postao Bolsonarovo izborno vozilo, nakon čega su Livres izašli.

A Novo? Njegov osnivač Joao Amoedo napustio je stranku rekavši da je postala satelit Bolsonarove PL-a dok sadašnji predsjednik stranke kao glavnu izbornu temu najavljuje opoziv suca Alexandrea de Moraesa i podupire Bolsonara.

Brazilski liberali uporno grade stranke koje na kraju netko drugi odveze u drugom smjeru.

Treći razlog: antikorupcijska zabuna. Masovni trenutak pokreta između 2013. i 2016. pokretala je energija protiv korupcije i protiv socijalističkog PT-a, a ne liberalne ideje. Kad je ta koalicija našla jačeg prvaka, liberalna komponenta pokazala se lakšim dijelom saveza. Ljudi su bili protiv Dilme. Nisu nužno bili za Misesa.

MBL to sam potvrđuje. Nakon što je 2019. raskinuo s bolsonarizmom i 2023. osnovao stranku Missao, u "Žutoj knjizi" iz 2024. izrijekom napušta radikalni liberalizam i brani veću ulogu države, a Renan Santos 2025. govori o odmaku od početnog liberalizma MBL-a i otvaranju intervencionističkoj politici, definirajući stranku kao visoko pragmatičnu. Njegova predsjednička kandidatura iz kolovoza 2026. kreće se u jednoznamenkastim postocima.

Pošteno je dodati i drugu stranu: ideje nisu nestale bez traga. Brazil je dobio zakon o neovisnosti središnje banke 2021., reformu rada 2017., okvir za vodoopskrbu 2020. i poreznu reformu pod Lulom. Marcel van Hattem u Novu i dalje je autentičan klasičnoliberalni glas. Pokret je izgubio stranački rat, ali je dobio dio politika.

Što ostaje?

Brazilci sutra biraju između predsjednika koji je smanjio nezaposlenost i podigao dug na 81 posto BDP-a, koji se prema autokratima odnosi kao prema ravnopravnim sugovornicima i koji je devet dana pred izbore zabranio klađenje koje je sam legalizirao - i kandidata čije je glavno obećanje pomilovanje osuđenog oca i koji je stranu silu pozvao da ekonomski kazni vlastitu zemlju.

Treće opcije na listiću u praksi nema, i to nije slučajnost.

Liberalni pokret u Brazilu nije propao zato što su mu ideje bile pogrešne ni zato što ih nitko nije razumio. Propao je zato što je desetljeće proveo kao mlađi partner u koaliciji definiranoj time protiv koga je, umjesto da izgradi vlastitu bazu oko toga za što je.

Kad se stariji partner promijenio, mlađi se promijenio s njim ili je nestao.

To je pouka koja se ne odnosi samo na Brazil. Liberalizam koji se definira prema protivniku uvijek će na kraju pripasti onome tko je glasniji u protivljenju - a to u ovakvim slučajevima biva tvrda ili krajnja desnica.