Budući da je vrijeme "outanja" kad poznate osobe govore o vlastitom iskustvu s marihuanom, red je i da vam ja nešto priznam. Nisam ljubitelj vutre. Ozbiljno. Ne kažem da nisam nikad probao - jesam, u društvu obično ne odbijam, ali to je bilo puno češće u mladosti. Međutim, marihuana me nikada nije toliko privlačila da mi padne na pamet "E, sad moram zapaliti". I definitivno bih mogao provesti ostatak života bez jointa, bez ikakvih problema.

Što to znači što sam vam napisao? Apsolutno ništa! Koga boli briga? Zašto bi ikome bila važna informacija jesam li ja i koliko često pušio marihuanu, jeste li vi, dragi čitatelji, ili bilo tko drugi.

Političari su malo veće "zvijezde" od nas, običnih smrtnika, ali svejedno ne vidim nikakvog razloga da im novinari postavljaju pitanja jesu li pušili travu i kako su se osjećali. To je kao da ih pitate što misle o čokoladi ili osjećaju li se udobnije u odijelu ili trenerci. To je doslovno na toj razini.

Novinari su totalno zatupjeli, a s njima i javnost, pa je normalno što ovih dana gledamo udarne vijesti s izjavama političara koji kažu: "Pušio sam marihuanu i bilo mi je OK" ili "Pušio sam marihuanu i nisam se dobro osjećao". Dobro, i što s time?

Druže Bernardiću, evo, izjavljujem suosjećanje zbog vašeg lošeg iskustva s (vjerojatno lošom) travom. Žao mi je što ste to proživjeli, OK? Naučili ste lekciju i vjerujem da nećete više probati. Super! Ali to je zadnje što javnost zanima u ovom trenutku. Niste vi glazbena zvijezda, a mi fanovi pa da nas zanima kakvo jelo volite jesti, kakve šampone i sapune koristite, kakve žene vam se sviđaju i slično.

Ono što se od vas očekuje, kao i od ostalih saborskih zastupnika i drugih političara na sceni, to je da se jasno i nedvosmisleno izjasnite jeste li za nastavak prohibicije ili ste za legalizaciju marihuane. To je sve! Vaše osobno iskustvo s marihuanom, kao i Beljakovo, totalno je nebitno u cijeloj priči. Ni ja, evo, nisam ljubitelj marihuane, ali svejedno se zalažem za legalizaciju jer smatram da moj osobni ukus ne mora nužno biti isti kao i ukus neke druge osobe, a ja drugima ne želim uskraćivati nikakvu slobodu jer znam da bi isto tako i oni meni mogli uskratiti neke druge stvari koje ja volim, a njima se ne sviđaju.

Davor Bernardić, predsjednik SDP-a odgovorio je da je probao marihuanu i nije mu se svidjela. Ni riječi o tome je li za legalizaciju! Istina, pomogla mu je novinarka (ili novinar) Media servisa postavivši krivo i totalno infantilno pitanje.

To je izopačeno i sebično razmišljanje, a čak je i vrlo neinteligentno, ali kod nas još uvijek prolazi pod normalno. Zato je valjda normalno što novinari političare ne pitaju "jeste li za legalizaciju ili protiv?" i da svoj stav po tom pitanju obrazlože, nego im postavljaju pitanja poput zatreskanih tinejdžerskih groupija kad se susretnu sa svojim omiljenim pjevačem. Ne bih se čudio da ih usput traže i autogram ili, kako već danas ide, zajednički selfie.

Dobri primjeri iz svijeta mogli bi biti bivši američki kongresmen, republikanac Ron Paul i aktualni predsjednik Kanade, liberal Justin Trudeau. Obojica su javno rekli da nikada nisu konzumirali nikakvu drogu niti bi to ikome preporučili, ali su protiv državne zabrane. To je za nekoliko stupnjeva viša razina društvene svijesti u politici od ove naše koja se svodi na isključivo ono: "Probao sam pa mi se svidjelo, zato je treba legalizirati" ili "Probao sam pa mi se nije svidjelo, zato nisam za legalizaciju".

Čovjek ne pokazuje svoju društvenu i političku svijest ocjenjivanjem pravednosti pojedinih zakona prema vlastitom iskustvu iz jednostavnog razloga što svaki pojedinac među nama doživljava iste stvari drugačije. Stoga je potrebno puno šire sagledavanje društva da bi se donijeli stavovi o nekom zakonu koji će jednako vrijediti za sve. To je nešto što hrvatski političari, a bojim se i novinari, tek trebaju usvojiti.