Demokratska stranka SAD-a posljednjih tjedana svjedoči nizu zapaženih uspjeha kandidata povezanih s organizacijom Demokratski socijalisti Amerike (DSA) na primarnim izborima (odnosno, stranačkim predizborima pred opće koji su na rasporedu početkom studenog).

U New Yorku su DSA-ovi kandidati ostvarili impresivno preuzimanje, pobijedivši etablirane demokrate u Kongresu, uključujući u kongresnom okrugu 13. gdje je Darializa Avila Chevalier nanijela poraz veteranima. U Koloradu je Melat Kiros, demokratska socijalistkinja, svrgnula dugogodišnju kongresnicu Dianu DeGette u duboko plavom okrugu Denvera. Slične pobjede zabilježene su u Pennsylvaniji, Washingtonu D.C. (gdje Janeese Lewis George ide prema poziciji gradonačelnice) i Los Angelesu. Ovi uspjesi signaliziraju rastući utjecaj ljevice unutar stranke, posebno među mlađim biračima i u urbanim središtima.

Republikanci na ove pobjede gledaju s vidljivim zadovoljstvom. Vidjeli su ih kao dar za midterm izbore 2026., priliku da Demokrate prikažu kao radikalne i izvan dodira s mainstream Amerikom. Predsjednik Trump i republikanski lideri poput Mikea Johnsona koriste termine poput "komunisti" i "marksisti", upozoravajući da DSA predstavlja egzistencijalnu prijetnju američkom načinu života. Unutar GOP-a se smatra da će ovakvi kandidati olakšati mobilizaciju konzervativnih birača i pomoći u zadržavanju većine u Kongresu.

No, reakcije nisu samo republikanske. I dio Demokrata, posebno centrista i umjerenih, zabrinut je. Etablirani demokrati poput Gregoryja Meeksa i Letitie James izražavaju frustraciju što se resursi troše na interne borbe umjesto na borbu protiv Trumpa i republikanaca. Neki umjereni demokrati otvoreno su se distancirali, ističući "Mi smo kapitalisti, a ne socijalisti" i pozivajući na jasniji raskid s radikalnim krilom. Strah je da će DSA-ovi kandidati u općim izborima odbiti neovisne i umjerene birače u ključnim okruzima, što bi osiguralo pobjedu Republikancima.

The Atlantic, ljevičarski orijentirani magazin, objavio je oštru kritiku pod naslovom "There’s Nothing Democratic About These Socialists" (Nema ništa demokratsko kod ovih socijalista) Jonathana Chaita. Članak ističe ironiju: DSA je osnovana 1982. u opoziciji komunizmu i autoritarnim tendencijama (zasluga Michaela Harringtona), no danas je postala domaćin frakcija koje otvoreno simpatiziraju autoritarne režime (Kina, Kuba, Venezuela), podržavaju "pravo na otpor" u kontekstu Hamasovih napada i udaljile su se od liberalne demokracije. DSA je, tvrdi se, postala više neprijateljski nastrojena prema samoj Demokratskoj stranci, koristeći je za "dirty break" strategiju – ulazak kroz primarne predizbore, izgradnja moći i eventualno odvajanje.

Istraživanja pokazuju zabrinjavajući trend: prema Gallupovom istraživanju iz 2025., oko 66% Demokrata ima pozitivan stav prema socijalizmu (u odnosu na samo 42% prema kapitalizmu). Među mlađim demokratima i u nekim anketama, "demokratski socijalizam" je iznimno popularan. Politički, više od polovice demokratskih birača preferira figure poput Bernieja Sandersa, AOC ili Zohrana Mamdanija nad etabliranim centristima.

Međutim, ovdje je ključna kritička distinkcija. Mnogi Amerikanci koji kažu da "preferiraju socijalizam" zapravo misle na skandinavski model: univerzalno javno zdravstvo (Medicare for All), besplatno obrazovanje, veće poreze za bogate, jaču socijalnu državu unutar tržišne ekonomije. To što oni nazivaju socijalizam zapravo je tržišna ekonomija sa socijalnom državom kakvu zagovaraju europski socijaldemokrati.

DSA-ova platforma ide znatno dalje: zagovara društveno vlasništvo nad ključnim industrijama (energetika, transport, velike korporacije), radničku kontrolu nad ekonomijom, "dekomodifikaciju" stanovanja (uključujući nacionalizaciju i pretvaranje privatnog vlasništva u javno) te dugoročno prevladavanje tržišne ekonomije u korist sustava gdje radnička klasa demokratski upravlja sredstvima za proizvodnju. Kritičari vide u tome korak prema ukidanju privatnog vlasništva nad sredstvima proizvodnje, što prelazi granice pukog "većeg poreza za bogate".

Hoće li socijalisti preuzeti Demokratsku stranku? Za sada su uspjesi koncentrirani u duboko plavim urbanim područjima, gdje radikalne poruke prolaze. U "swing" državama na općim izborima, umjereni demokrati i dalje dominiraju širim biračkim tijelom. No, trend je jasan: ljevica ima momentum, a Demokratska stranka se suočava s dubokim internim rascjepom sličnim onome koji su republikanci prošli s Trumpom. Demokrati će morati odlučiti hoće li prihvatiti radikalizaciju ili će se oduprijeti kako bi ostali konkurentni na nacionalnoj razini. Budućnost američke ljevice, a time i dvostranačkog sustava, ovisi o tome hoće li "demokratski socijalizam" ostati brend za popularne socijalne programe ili prerasti u nešto fundamentalno drugačije – i potencijalno opasnije za liberalnu demokraciju.