Novinar Denis Romac je u Večernjem listu pisao o "reputacijskoj šteti" za Izrael koju je po njemu nanio rat protiv Hamasa.

Njegova teza: cijeli Zapad je osudio napad Hamasa na Izrael 7. listopada, a zatim je uslijedila "brutalna izraelska odmazda" koja je "ubila više od 74 tisuće Palestinaca, uključujući 21 tisuću djece". To je "okrenulo Zapad protiv Izraela" i zato smo na treću godišnjicu Hamasovog napada "svjedočili prosvjedima diljem SAD-a i Europe za okončanje izraelskog krvoprolića u Gazi".

Romac je pritom pokušao glumiti objektivnog i neutralnog komentatora, ali samim izborom pojmova otkriva vrlo jasnu pristranost i subjektivnost.

Prvi pojam: odmazda

Odmazda je u vojnoj doktrini nešto što se čini samo da bi se odgovorilo na neki vojni poraz ili čin protivničke strane. To u ovom slučaju nije ni približno točno.

Izrael, naime, nije izvodio svoje operacije da ubije Gazane zato što su oni pobili 1.200 civila u Izraelu. Izrael je to učinio da bi spriječio buduće napade, kaznio počinitelje i oslobodio taoce.

Bilo bi zanimljivo čuti Romca i njegove urednike u Večernjem listu - što bi po njima država nakon takvog terorističkog napada trebala učiniti?

Ako znate da postoji teroristička organizacija koja broji tisuće članova i čiji je jedini cilj brisanje vaše države i naroda s lica zemlje; ako je ta organizacija već izvela jedan od najgorih terorističkih napada na svijetu ikada, i znate da su spremni to ponoviti - što ćete učiniti?

Što bi bilo koja država učinila da je na mjestu Izraela?

Jedino logično bilo je uništiti ili što je više moguće onesposobiti takvu organizaciju, da više takvo što ne bude u mogućnosti ponoviti. Upravo to je Izrael napravio.

Drugi pojam: proporcionalnost

Pogledajmo što je točno Hamas učinio 7.10., tako da nam bude jasnije što gospodin Romac i drugi ljevičari smatraju da je Izrael trebao učiniti nakon toga.

Hamas je upao u Izrael, nasumično napadao civile (žene i djecu u domovima, mlade na partyju itd.) i - ubijao. Neke od njih je oteo da bi mogao tražiti razmjenu - puštanje na slobodu osuđenih terorista i višestrukih ubojica. Baku iz kibuca za terorističkog vođu osuđenog za 5 ubojstava.

Ako bi Izrael trebao "proporcionalno odgovoriti", kao što Romac sugerira, to bi značilo da do zuba naoružani Izraelci upadnu u Gazu, tamo kolju i otimaju civile.

To bi doslovno bio "proporcionalni odgovor" na 7.10.

I nemojte da vas zavara broj žrtava. 7.10. ih je bilo "samo" 1.200 - zato što ih je IDF spriječio da nastave. Da ih nitko nije spriječio, pobili bi oni puno više. Misli li netko ozbiljno da Hamas ne bi pobio sve Izraelce, da može?

Je li itko pitao saveznike zašto je u Njemačkoj stradalo 3 milijuna ljudi, od kojih većina civila? Je li savezničko bombardiranje Njemačke bilo "proporcionalni odgovor"?

Ne, to je učinjeno zato da se suzbije nacizam. Naravno da je bilo i civilnih kolateralnih žrtava - baš kao u Gazi gdje se pokušava suzbiti Hamas. Ali nitko nije bombardirao njemačke gradove ciljano da ubije civile, kao što nitko nije bombardirao Gazu s ciljem ubijanja civila.

Hamasov napad je bio usmjeren isključivo na civile. Svatko tko to zanemaruje i izjednačuje operacije IDF-a s tim, nema dobre namjere. IDF je - koliko znam - jedina vojska u svijetu koja upozori civile na suprotnoj strani prije napada da se sklone, upravo zato da bi se broj civilnih žrtava sveo na minimum.

Treći pojam: Zapad

Kada Romac tvrdi da je zapadni svijet okrenuo leđa Izraelu zbog njegove brutalnosti, trebao bi to malo precizirati: koji "zapadni svijet"?

Jedine zapadne države koje su to službeno učinile bile su Slovenija, Španjolska, Francuska i Irska.

Slovenija je nedavno promijenila vladu i povukla podršku Hamasu. Španjolska će promijeniti vladu za dva mjeseca i također promijeniti svoju politiku prema Bliskom istoku. Francuska nagodinu.

To nije "Zapad", to je nekoliko država koje su bile nakratko zapele s lijevim vladama i to se brzo popravlja.

Kada piše o prosvjednicima, opet treba biti precizan - to su maskirani islamisti udruženi s ultralijevim aktivistima. To je, dakle, rubni dio društva, a ne većina.

I ti isti ljudi su slavili na ulicama europskih i američkih gradova prije 3 godine kad je Hamas izveo svoj napad - za koji čak i Romac priznaje da je bio "krvav". Oni ni danas ne prosvjeduju "za okončanje krvoprolića" nego za okončanje Izraela.

Ljudi u Amsterdamu doslovno drže veliki natpis "Podržavamo Hamas". Svi oni otvoreno zagovaraju brisanje države Izrael, a to bi značilo i "brisanje" 8 milijuna Židova koji tamo žive.

Dakle, Izrael tu nije apsolutno ništa promijenio. Tko je mrzio Židove iz svojih ideoloških razloga prije, mrzi ih i danas. Tko je prije 7.10. smatrao da Izrael nema pravo postojati, to misli i danas.

Jedina je razlika što je antisemitizam sad, prvenstveno zahvaljujući medijima poput Večernjeg lista, normaliziran pa takvi rubni aktivisti mogu bez straha od društvene osude prakticirati svoju mržnju u javnosti.

Možda je tako i bolje. Bar znamo s kim imamo posla i koga smo pustili u Europu.

Brojevi

Romac koristi brojeve Hamasovog Ministarstva zdravlja u Gazi. Čak i ako ih prihvatimo kao točne, moramo znati neke stvari:

1. U tim brojkama su i teroristi

Hamasovo "Ministarstvo zdravlja" ne razdvaja vojnike od civila među žrtvama - jer Hamas nije vojska, nema uniforme. To su naoružani civili organizirani u pokret za uništenje Izraela (ne pretjerujem - to im doslovno piše u statutu).

Kada objavljuju brojke stradalih, mediji to prenose kao stradale civile, a dobrim dijelom nisu civili nego teroristi. Prema izraelskim procjenama, od tih 74.000 stradalih Gazana, skoro polovina su pripadnici Hamasa, Palestinskog islamističkog džihada ili neke treće oružane organizacije.

2. Djeca

Hamas službeno unovačuje djecu od 14 godina u vojne kampove gdje ih trenira za borbu protiv Izraela. To nije nešto što su sama djeca ili njihovi roditelji izabrali - to je u sklopu škole u Gazi.

Postoje dokazi da osim toga zadnjih godina Hamas uzima i djecu od 10 godina naviše za svoje borbene akcije. Prema tome, kada govorite o stradaloj djeci - trebate znati da su mnogi od njih sudionici.

3. Mnogi Gazani stradali su od vlastitih snaga

Od tih 74.000 stradalih Gazana (ponavljam - prema informacijama Hamasa), mnogi su stradali od samog Hamasa ili neke druge njihove oružane frakcije. Kad se lani Izrael nakon potpisivanja primirja povukao iz Gaze, Hamas je tamo provodio masovna javna smaknuća. Kako znamo? Pa tako što su to sami snimali i hvalili se na društvenim mrežama.

Nisu ubijali Izraelce jer Izraelaca više tamo nije bilo. Ubijali su Palestince, koje su optužili za izdaju ili zbog pljačke, ili iz nekog trećeg razloga.

Pripisivati sve žrtve u Gazi isključivo Izraelu znači žmiriti na dokumentirane činjenice koje pokazuju suprotno.

Nitko od nas ne voli rat

Da budemo skroz precizni, ja ovdje ne opravdavam zločine. Sigurno ih je bilo i na izraelskoj strani. Zločini su strašni bez obzira tko ih počinio.

Nitko od nas ne voli što stradaju ljudi - bilo koje vjere ili nacije. Svi bismo voljeli da to što prije okonča.

Ali da bi došlo do okončanja krvoprolića, to moraju htjeti obje strane, pogotovo ona koja uvijek započne. Dok Palestinci ne počnu cijeniti svoj život i život svoje djece više nego ubijanje Židova, mir neće biti moguć.

Svatko na Zapadu, tko to ne vidi i tko ovako jednostrano kao Romac optužuje Izrael kao jedinog krivca za svu patnju na Bliskom istoku - Izrael koji tamo pokušava svojim građanima osigurati koliko-toliko normalan život - mora biti ili totalno neinformiran ili vrlo zlonamjeran.