Za naše medijske djelatnike propast društva ogleda se u krađi HDZ-ovih mafijaša, navijačkoj tučnjavi ili okupljanju vjernika. Meni osobno ovo društvo smrdi otkad sam shvatio da ga u kriznim situacijama predstavlja fizičar po imenu Saša Ceci.

Pretragom njegovog imena u internet tražilici dolazimo do biografije i postignuća koji su, budimo realni, u rangu nekadašnjeg Mikijevog zabavnika. Već prvi intervju Cecija nam predstavlja kao zabavnog čovjeka koji nam na Facebook statusima otkriva zašto se ljudi znoje. Čovjek je popularizator znanosti, sindikalni aktivist, organizator kvizova i svašta nešto. Uredni zaposlenik na Institutu Ruđer Bošković koji se sramoti na dnevnoj bazi, a za nagradu vodi emisiju na preplaćenoj državnoj dalekovidnici čija je gledanost slična broju birača Radimira Čačića.

Meni osobno Saša izgleda kao dobar birtijaš i ne bih imao ništa protiv da se zapijemo i pričamo o Azri ili katodnim cijevima, no za ozbiljnije društvene situacije svakako bih prizvao nekog ostvarenijeg čovjeka s debelim životnim iskustvom. Ekipa koja je u pandemiji zajahala medijskog konja i tako dobro poslužila u prikupljanju jeftinih klikova, naša je prava propast i realna ugroza jer govorimo o akademski obrazovanim ljudima koji su promovirali najgori mogući ćumez kakav ne viđamo ni kod ekipe koja drma petu pivicu ispred dućana. Naprotiv, ekipa ispred dućana ima bolje vještine i veća je vjerojatnost da će vam priskočiti kad zagusti.

Sljedećih par godina živjet ćemo u neizvjesnosti radi "znanstvenika" koji se nikad nisu osobno realizirali pa su u trenu navodno velike ugroze koju nam je prodala totalitaristička Kina, zajahali val medijske pažnje ignorirajući činjenicu da su samo alat nesposobnih političara protiv kojih se kao bore. Iako mi je korona postala teška smaračina, smatram da je još uvijek prilično važno upozoravati na šarlatane koji se skrivaju iza znanosti jer njihova misija je da održe svoj lažni status i postojanje, a sve na uštrb onih pravih znanstvenih radilica koji zapravo nemaju vremena za laprdanje na društvenim mrežama.

Izigrani od države, akademske zajednice i medijskih hijena, pojedini građani su se samoorganizirali i počeli raditi na sebi koristeći mogućnosti interneta, a oni koji su i prije negirali znanost, nastupom ovih tutleka utvrdili su svoje pozicije i guštaju u populariziranju teorija zavjera i ostalih sranja koje su ih godinama tješile u njihovoj prosječnosti. Iako smo se u narodu pomirili s tim da nas sustav ubija jer smo sirotinja, elitama je to neshvatljivo jer su upravo oni najveći korisnici proračunske love i ljudi koji u svojim obraćanjima spašavaju društvo, a na privatnim druženjima ne susprežu se od šala o glupim Hrvatima.

Zdravstvo je za njih dostupno jer imaju lovu ili prijatelje pa svijet gledaju kroz šarene naočale. Kroz medije nam se provlači žešći škart jer su novinari teško ideologizirani ljudi koji i sami nisu uspjeli u životu, jer da jesu, siguran sam da u dvadeset i prvom stoljeću ne bi radili u branši koju najčešće sponzorira politika. Bilo kako bilo, korona nam je izvrsno pokazala da su velika sranja gotovo uvijek dolazila od akademski obrazovane ekipe koja ne stoji čvrsto na svoje dvije noge. Raja možda nije načitana, ali uredno ispunjava svoju ulogu karike u lancu koji pokreće sustav, a kad dođu ratovi i inflacije, njih se ionako baca prve u vatru.