Mnoge feministice su shvatile da će se jednom, kad transrodne osobe dobiju pristup svim ženskim prostorima, povećati rizik od rodnog nasilja.

U hrvatskoj javnosti prolazi ispod radara kulturološki "građanski rat" između dvije frakcije lijevih ekstremista na internetu, a riječ je o dijelu feminističkog pokreta i borcima za prava transrodnih osoba. Sve je počelo u Velikoj Britaniji gdje su feministice pokrenule kampanju protiv zakona koji dozvoljava korištenje "rodno ekskluzivnih prostora" (svlačionice i WC-i, na primjer) prema rodu s kojim se osoba identificira, a ne prema spolu s kojim je biološki rođena. To je izazvalo priličnu paniku među feministicama koje su u tome vidjele prijetnju za sigurnost žena i moguću zlouporabu.

Egzibicionizam s penisom u javnosti - bezazlen ili opasan?

U kolovozu prošle godine Jess Bradley, prva transrodna osoba izabrana za predstavnika Nacionalne organizacije studenata Ujedinjenog Kraljevstva (NUS), bila je suspendirana s funkcije nakon što je na Tumblru objavljivala fotografije osobe koja pokazuje penis u javnosti (u javnom parku i u vlaku) te u radnom uredu. Ured je vjerojatno njen, kao i penis, iako to nije potvrđeno. Ona je to nazvala egzibicionizam - što znači seksualni fetiš na javno eksponiranje genitalija. Jess je rođen kao muškarac, ali sebe identificira kao "nebinarna transrodna žena". Ovako je objasnila taj egzibicionizam:

"Mogu vam reći da nijedno moje ponašanje nije bilo protuzakonito, nisam ulazila u seksualne aktivnosti niti s jednom drugom osobom bez njenog pristanka."

To je, naravno, naišlo na široku osudu javnosti, ali su se potom javile transrodne osobe koje se ograđuju od njenih aktivnosti i izjave. U anonimnom članku na Mediumu autor/ica pod pseudonimom "Cursed E" tvrdi da je pogrešno što je Bradley u medijima i javnosti prikazana kao "predstavnica svih transrodnih osoba".

Također, jako je uznemirujuće što Bradley vidi svoje ponašanje kao nešto bezazleno. "Žene i djevojčice koje su doživjele takve stvari mogu posvjedočiti da njeno ponašanje uopće nije bezazleno. Čak i ako počinitelj pazi da ne bude viđen, riskiranje da bude viđen samo zbog vlastitog seksualnog uzbuđenja prikazuje neprihvatljivost nebrige za one koji su pod rizikom da to vide." S druge strane, prema autoru, nepravedno je da se taj slučaj koristi protiv svih transrodnih osoba kako bi im se onemogućilo korištenje javnog WC-a prema njihovom izboru.

"Svaki put kad neka transrodna osoba učini nešto loše, to se automatski pripisuje kao standard na sve transrodne osobe. Samo zato što je jedna transrodna osoba egzibicionist, znači da smo svi mi također pa bi se 'ženski prostor' trebao čuvati od transrodnih žena, kako bi zaštitio biološke žene", napisao je autor (ili autorica?), usporedivši takvo razmišljanje s rasizmom. Dodaje i kako takva implikacija znači da feministice, koje se boje transrodnih žena samo zbog penisa, smatraju penis oružjem koje ubija te se od njega moraju zaštititi.

"Pištolji ne ubijaju ljude, ljudi ubijaju ljude - ista izreka može se primijeniti i u ovom slučaju. Penisi ne siluju žene, muškarci ih siluju."

Na to je naišao oštar odgovor na portalu Feminist Current, naslovljen: "Penisi ne ubijaju. Ljudi s penisima ubijaju".

Gulazi kao "odgojne ustanove"

Dakle, nije trebalo puno da stvari odu full retard. Rat se nastavio na Twitteru mjesec dana kasnije, kad je netko iza profila koji koristi londonska studentska LGBTQ udruga unutar Organizacije studenata Sveučilišta Goldsmith, zaprijetio Claire Graham, učiteljici djece s posebnim potrebama, da će je "poslati u gulag na preodgoj i reedukaciju". Prijetnja je uslijedila nakon što je Graham stala u obranu feminističke intelektualke koja je pisala protiv prava transrodnih osoba da biraju javni WC koji žele. LGBTQ organizacija je pokušala opravdati svoju prijetnju riječima kako su gulazi bili "mjesta za odgoj, rehabilitaciju i edukaciju". Pazite, riječ je o zloglasnim logorima u koje je komunistička vlast SSSR-a slala "neposlušne" građane i gdje je, prema najoptimističnijim procjenama, ubijeno preko milijun ljudi.

Na stranu trans aktivista stali su gotovo svi lijevi portali - od New York Timesa, preko Guardiana, do Huffington Posta. Njihova poruka je jasna: "Sve feministice trebaju biti za trans prava. Nema mjesta za druge."

Jasno je da je riječ o ekstremistima i bitno je razumjeti da se na čelo LGBT organizacija nerijetko postavljaju ljudi s totalitarnim težnjama, potpuno odvojeni od realnosti. Ne znam zašto je to tako, ali je činjenica da oni nikako ne predstavljaju većinu, a kamoli SVE osobe za koje se deklarativno, kao, zalažu. Ovo pišem samo da vidite kako daleko ludost pojedinaca u lijevim identitetskim krugovima može ići.

Prilika za nasilnike

Rat se proširio i na Ameriku. Ima onih koji daju razumne argumente, ali takvi se ušutkavaju. Tucker Carlson s Fox Newsa nedavno je ugostio lezbijku, LGBTQ aktivisticu i dugogodišnju feministicu Juliju Beck koja je izbačena iz baltimorske LGBTQ organizacije nakon što je izrazila zabrinutost zbog propisa koji štite transrodne osobe od diskriminacije kod izbora "ekskluzivno rodnih prostora" poput svlačionica i WC-a, ali i kod sudjelovanja u sportskim natjecanjima. Carlson definitivno nije nepristrani i objektivni novinar kojem se treba bezuvjetno vjerovati, ali njegova je gošća rekla neke zanimljive stvari.

"Žene i djevojčice sve dijele biološku realnost. One su žensko. Ali ako neki muškarac, muška osoba može nazivati sebe ženom ili legalno se identificirati kao žensko, onda će napasni muškarci sigurno to učiniti kako bi dobili pristup ekskluzivno ženskim prostorima, a to će povećati rizik od nasilja nad ženama.

Povećava se rizik od nasilja nad ženama i djevojčicama, i to se već događa diljem SAD-a. Sve više bioloških muškaraca ima legalan i otvoreni pristup ženskom prostoru, a sport je institucija gdje muškarci pobjeđuju i na osnovu sportskih rezultata osvajaju školske i sveučilišne stipendije. To je problem.

Mnoge su žene zbog toga zabrinute, ali čim progovorimo, ušutkava nas se. Izgurane smo iz prostora koje smo same izgradile i koji su izgrađeni da bismo bile prihvaćene, a sve samo zbog toga što smo svjesne biološke realnosti."

Govorila je i o samoj skraćenici LGBT (Lesbian, Gay, Bisexual, Trans = lezbijka, homoseksualac, biseksualac/ka, transrodna osoba):

"L, G i B počivaju na biološkoj realnosti, a T ne. T počiva na vlastitoj identifikaciji. Smatram da nije fer da smo svi ugurani u isti akronim."

Ništa nije crno-bijelo

Tema je jako komplicirana. Ovakve rasprave zanimaju dobar dio javnosti, ali mislim da je jako bitno razdvojiti ideologiju od praktične realnosti. Većina ljudi razmišlja emotivno i ideološki, pa će društveni konzervativci u startu biti protivnici transrodnih osoba kao i bilo koje druge osobe unutar LGBT kruga. Kod njih je razlog uvijek isti - religija. Liberali poput mene bi ideološki obično stali na stranu samoodređenja i slobodnog izbora pojedinca.

Ali praktična stvarnost nije tako jednostavna i bilo bi stvarno dobro postići jedan konsenzus, široki dogovor unutar normalnog, slobodnog društva (ekstremisti i totalitaristi u to, naravno, nisu uključeni - njima ne odgovara ništa što ne uključuje zatvorske kazne i gulage). Taj dogovor bi ukratko trebao biti: ne zatvarajmo oči pred znanošću i činjenicama. Da, svaka osoba treba imati pravo da sebe identificira kako god želi i treba imati jednaka prava kao i svatko drugi, ali nitko nema pravo u ime vlastitog izbora prisiljavati druge ljude da se njemu ili njoj prilagođavaju, dovoditi druge u opasnost itd.

Glavni problem ovdje ne dolazi od samih ekstremista i egzibicionista - njih ima u određenom postotku svuda i to ne samo unutar LGBT populacije, već unutar svake društvene skupine. Ni crkva nije imuna na to. Problem ovdje stvaraju državni propisi koji su namijenjeni posebnoj "zaštititi" određenih "ranjivih" skupina od navodne diskriminacije. Ljevica si to sama radi! Feministice su gurale takve zakone, sad im se to vraća kao bumerang nazad.

Takve zakone je potrebno ukinuti, tako da vlasnik svakog prostora ima pravo sam izabrati hoće li u ženski WC u svome objektu puštati samo biološke žene ili će dozvoliti i transrodnim ženama ulaz. Sportski savezi trebaju imati slobodu odlučivanja hoće li u žensko natjecanje uključiti i transrodne žene ili ne, dakle to je individualna, a ne univerzalna stvar. Tamo gdje biološki spol ne igra bitnu ulogu u postizanju rezultata naravno da nije potrebno isključivati transrodne žene iz ženskih natjecanja, ali tamo gdje biološke razlike u spolu igraju bitnu ulogu u postizanju rezultata sasvim je logično da nije pravedno staviti u istu kategoriju rođenu ženu i onu koja to nije.

Transrodne osobe jako pogađaju ovakve rasprave, pogađaju ih mnoge istine iz stvarnosti i ja to mogu pokušati razumjeti. Nisam za to da se ljude ismijava ili pljuje samo zbog neke karakteristike, što se transrodnim osobama nažalost često događa. Nitko to ne zaslužuje, protiv toga sam uvijek. Ali i transrodne osobe moraju biti dovoljno čvrste pa prihvatiti da se ne može cijeli svijet prilagoditi njihovim osjećajima. Ne govorim sad o svima, znam jako dobro da ima dosta transrodnih osoba koje uopće ne podupiru takve zakone koji ih, kao, štite, i one znaju da su ti zakoni zapravo kontraproduktivni. Dakle, ja sam svjestan da niste svi isti, a toga trebaju postati svjesni i drugi.