Božo Petrov, saborski zastupnik Mosta, nedavno je ustvrdio da strani radnici ruše cijenu rada domaćim radnicima u Hrvatskoj. Ova teza, iako politički atraktivna u trenucima nezadovoljstva, nije potkrijepljena ekonomskim dokazima.

Naprotiv, brojna istraživanja iz cijelog svijeta pokazuju da radna imigracija u pravilu ne smanjuje plaće domaćih radnika, već ih dugoročno podiže kroz rast produktivnosti, komplementarnost radne snage i ekspanziju gospodarstva. Hrvatska, koja se suočava s ozbiljnim demografskim i strukturnim nedostatkom radne snage, od toga ima konkretnu korist.

Što kažu globalna istraživanja?

Ekonomska literatura dosljedno dokazuje da radna imigracija nema negativne efekte na plaće domaćih radnika, a često utječe pozitivno.

Meta-analize i pregledi (npr. Giovanni Peri, National Academies of Sciences, Brookings Institution) zaključuju da imigracija ima zanemariv ili blago pozitivan utjecaj na prosječne plaće domaćih radnika. Efekti su najčešće između -1% i +1% za većinu skupina, a dugoročno pozitivni zbog komplementarnosti (imigranti rade poslove koje domaći manje žele ili mogu) i rasta produktivnosti.

Studija američkog Nacionalnog ureda za ekonomska istraživanja (NBER, 2024.) za SAD pokazuje da je priljev imigranata od 2000. do 2019. povećao plaće manje obrazovanih američkih radnika za 1,7% do 2,6%. Imigranti i domaći radnici su komplementarni, a ne supstituti – zapošljavanje jednih podiže produktivnost drugih.

Slični zaključci vrijede i za druge zemlje: u Maleziji, 10% povećanje imigranata (1% radne snage) dovelo je do blagog rasta plaća domaćih (0,14%) jer efekt potražnje (scale effect) nadmašuje supstituciju.

Imigracija potiče inovacije, specijalizaciju i rast firmi, što se prelijeva na plaće. Visokoobrazovani imigranti posebno podižu produktivnost, a niskoobrazovani omogućuju domaćima da se pomaknu prema bolje plaćenim poslovima.

Hrvatski podaci: realne plaće rastu zahvaljujući imigraciji

U Hrvatskoj je u 2013. prosječna neto plaća iznosila oko 5.500 kuna, što je tada odgovaralo približno 730-750 EUR (ovisno o tečaju). To je bilo prije masovnog uvoza radnika.

Nakon masovnog uvoza radnika - u veljači 2026. prosječna neto plaća dosegla je 1.527 EUR.

Kumulativna inflacija od 2013. do 2026. (prema podacima DZS-a i međunarodnim izvorima) iznosi otprilike 30-40% u relevantnom razdoblju (s višim stopama u 2022.-2023., ali niskim u ranijim godinama). Čak i konzervativnom procjenom, realna plaća porasla je više od 70-80% u tom periodu.

Nominalni rast bio je znatno veći od inflacije, posebno u posljednjih nekoliko godina kada je priljev stranih radnika intenziviran (preko 160.000 dozvola u 2025.).

To nije slučajnost. Gospodarstvo raste, turizam i graditeljstvo se šire, a nedostatak radne snage bez imigranata bi doveo do stagnacije, nižeg rasta plaća i viših cijena. Realni rast plaća u posljednjih godina (često 5-8% godišnje) događa se paralelno s rekordnim brojem stranih radnika – što jasno opovrgava tezu o "rušenju cijene rada".

Strani radnici nisu konkurencija – oni popunjavaju praznine

Hrvatska se suočava s kroničnim nedostatkom radne snage u turizmu, graditeljstvu, zdravstvu, industriji i sezonskim poslovima. Procjene govore o desecima tisuća nepopunjenih radnih mjesta; bez stranaca bi se mnoga poduzeća zatvorila ili smanjila aktivnost.

Domaći radnici sve više biraju bolje plaćene, manje fizički zahtjevne poslove ili odlaze u inozemstvo. Stranci (iz Nepala, Bosne i Hercegovine, Srbije, Filipina itd.) rade poslove za koje je teško naći lokalnu radnu snagu – često teške, sezonske ili u regijama s manje mogućnosti. Oni ne "otimaju" poslove, već omogućuju rast sektora koji podiže potražnju za svim radnicima (npr. više gradnje = više poslova za domaće majstore, inženjere, administraciju).

Produktivnost se prelijeva na cijelo gospodarstvo

Rast produktivnosti u jednom sektoru (npr. graditeljstvu zahvaljujući jeftinijoj i dostupnijoj radnoj snazi) ima pozitivne spillover efekte na druge sektore: niže cijene inputa, veća potrošnja, veći porezni prihodi i mogućnost viših plaća u javnom sektoru i uslugama. Firme postaju konkurentnije, otvaraju se nova radna mjesta i raste ukupna potražnja za radom.

Umjesto protekcionizma, Hrvatskoj treba pametna politika: bolja integracija stranaca, ulaganje u obrazovanje domaćih radnika i poticanje produktivnosti. Zatvaranje vrata radnoj imigraciji dovelo bi do pada BDP-a, viših cijena i sporijeg rasta plaća, odnosno u recesiju – što pokazuju primjeri gdje su restrikcije provedene.

Radna imigracija nije lijek za sve, ali je nužan dio rješenja za demografsku krizu i ekonomski rast. Umjesto straha od "stranaca koji ruše plaće", vrijeme je za podatke i pragmatičnu politiku koja koristi svima – i Hrvatima i onima koji dolaze raditi. Liberalni pristup otvorenog tržišta rada, uz zaštitu standarda, donosi prosperitet. Hrvatska to već osjeća na svojoj koži.