Na trokutu općina Brčko, Gradačac i Srebrenik, uz cestu Tuzla–Orašje, krajem 1990-ih niknulo je nešto što nitko nije planirao. Tržnica Arizona nastala je spontano, gotovo preko noći, kao prvo mjesto poslijeratne trgovine na kojem su se - dok je ostatak Bosne i Hercegovine još vidao ratne rane - ponovno susreli Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Romi i Albanci.
Logika je bila jednostavna i apolitička: ako čovjek ima što prodati, a drugi ima čime platiti, nacija i vjera prodavača postaju nevažne.
Govorilo se da ondje "nije bitno koje si vjere ili nacije, nego jesi li čovjek". Iz te neuredne, sive tržnice s vremenom je izrastao uređen trgovački kompleks koji danas zapošljava oko 2.500 prijavljenih radnika i u proračun Distrikta godišnje slijeva oko 14 milijuna maraka (oko 7,15 milijuna eura).
Arizona je u malom ono što je Brčko u velikom: dokaz da sloboda razmjene i miran suživot nisu suprotstavljeni ciljevi, nego dvije strane iste medalje. A za liberala je to možda i najvažnija lekcija koju ovaj mali distrikt nudi cijeloj postjugoslavenskoj regiji.
Jedna jurisdikcija umjesto entitetskog labirinta
Brčko distrikt rođen je iz spora. Kako se u Daytonu 1995. dva entiteta nisu mogla dogovoriti kome pripada strateški osjetljivo Brčko, pitanje je prepušteno međunarodnoj arbitraži. Konačnom odlukom iz 1999. od područja predratne općine formiran je Distrikt pod isključivim suverenitetom Bosne i Hercegovine, a kao jedinica lokalne samouprave on je formalno kondominij obaju entiteta — ali s vlastitim, jedinstvenim institucijama.
Distrikt je zaživio 2000. godine i otad ima vlastitu zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast.
Tu počinje njegova nesvakidašnja prednost. Dok se ostatak BiH provlači kroz entitetski i kantonalni labirint propisa, Brčko sam kreira gotovo sve svoje zakone — iznimka su tek carine i PDV, koji se uređuju na državnoj razini.
Za poduzetnika to znači: jedno pravilo, jedan šalter, jedan sud, umjesto da svaki posao mora prevoditi kroz tri administracije. Upravo je ta institucionalna jednostavnost, više od bilo koje pojedinačne olakšice, temelj svega ostaloga.
Lako poslovanje, mjereno u danima i postocima
Brojke iz službenog vodiča za investitore čitaju se kao popis želja svakog malog poduzetnika. Poduzeće se registrira za tri dana; građevinska dozvola izdaje se za pet dana. Od 2021. registracija je u potpunosti elektronička, bez odlaska na šalter i bez fizičke prisutnosti - reforma provedena uz pomoć Međunarodne financijske korporacije (IFC), članice Grupacije Svjetske banke.
Porezni okvir je ravan, jednostavan i nizak: porez na dobit 10 posto, porez na dohodak 10 posto, PDV 17 posto. To su jedne od najnižih stopa u Europi. No Brčko ide i korak dalje od same niske stope. Poreznom obvezniku koji ulaže u zemljište, opremu ili objekte osnovica se umanjuje za iznos ulaganja (do polovice osnovice, a proizvodnim firmama i u punom iznosu); tko zapošljava na neodređeno, osnovicu smanjuje za isplaćene bruto plaće novih radnika; izvoznici dobivaju dvostruko oslobođenje razmjerno udjelu izvoza u prihodu.
Tu su i ubrzana amortizacija, jamstva Razvojno-garantnog fonda (do 50.000 KM ili oko 26.000 € po korisniku) te mogućnosti subvencija za zapošljavanje.
I sami troškovi poslovanja su niski. Industrijsko zemljište u gospodarskom parku "Baza McGovern" stoji oko 5 eura po kvadratu, naknada za uređenje građevinskog zemljišta i lokacijska renta se ne plaćaju, struja za gospodarstvo iznosi oko 0,08 eura po kilovatsatu.
Prostornim planom predviđeno je čak 14 industrijskih zona. Dodajte tome položaj na granici s Hrvatskom, odnosno Europskom unijom, i jedinu međunarodnu riječnu luku u BiH, i dobivate logistički vrlo zgodnu točku između tržišta EU-a, BiH i Srbije.
Rezultat: gusta poduzetnička struktura i izvoz u stotinu država
Politika lakog poslovanja vidi se u podacima. Na nešto manje od 84.000 stanovnika Distrikt je (sredinom 2018.) imao 6.633 registrirana poslovna subjekta — gotovo 0,08 tvrtki po stanovniku, što je gustoća poduzetništva o kakvoj se u većem dijelu Balkana može samo sanjati.
Gospodarstvo je izrazito izvozno orijentirano: izvoz godišnje premašuje 324 milijuna KM i odlazi u stotinjak zemalja, a pet vodećih tržišta su Turska, Srbija, Sjeverna Makedonija, Hrvatska i Njemačka.
Nosivi stupovi su prehrambena industrija (više od 170 firmi, oko 1.000 zaposlenih i čak 71,5 posto izvoza, predvođena uljarom Bimalom koji je 2002. postao prva privatizirana tvrtka u Distriktu) i drvnoprerađivačka industrija (130-ak firmi, jaka izvozna pozicija, prepoznatljiv proizvođač namještaja poput Malagića).
U posljednjih nekoliko godina prije izrade vodiča Distrikt je privukao i niz konkretnih ulaganja — trgovački centar Belamionix (16 milijuna KM i preko 250 izravnih i neizravnih radnih mjesta), tvornicu peleta, pogon PVC-stolarije, servisni kompleks.
BDP po stanovniku 2024. godine je iznosio oko 8.180 €, što je iznad prosjeka BiH i oba njena entiteta.
Suživot koji ne treba propovijed
Ono što Brčko čini posebno zanimljivim nije samo ekonomija, nego činjenica da se ona odvija u etnički najuravnoteženijoj sredini u zemlji. Prema popisu iz 2013. na 493 kvadratna kilometra živi oko 83.500 ljudi: Bošnjaka 42,4 posto, Srba 34,6 i Hrvata 20,7 posto, uz oko 2,4 posto ostalih. Tri naroda, tri vjere - islam, pravoslavlje, katoličanstvo - bez jasne dominacije ijednoga.
U BiH, gdje su entiteti etnički gotovo homogeni, takva je ravnoteža iznimka.
Distrikt je upravo na toj ravnoteži i izgrađen: kao neutralna jedinica sa zajedničkom, multietničkom upravom, koja je omogućila povratak prognanih i obnovu. Suživot ovdje ne počiva na svečanim deklaracijama, nego na svakodnevnim, banalnim interesima — na poslu, ugovoru, kupnji i prodaji.
Arizona je tu najčišći primjer: tržnica ne pita za nacionalnost jer je tržnica zainteresirana za promet. Trgovina, kako su davno primijetili klasični liberali, civilizira jer ljude koji bi inače bili stranci ili suparnici pretvara u partnere kojima je u zajedničkom interesu da se ne potuku.
Liberalna lekcija - i njezine granice
Pouka Brčkog gotovo je udžbenički liberalna. Tamo gdje su pravila jednostavna, porezi niski i predvidivi, a institucije neutralne prema tome tko si i odakle dolaziš, ljudi počnu poduzimati, ulagati i - surađivati. Decentralizacija i vladavina prava ovdje rade ono što centralizirana prisila i etnička politika nikada nisu uspjele: stvaraju i blagostanje i mir, i to istodobno.
Distrikt pokazuje da se zajednica ne drži na okupu nametnutim jedinstvom, nego dobrovoljnom razmjenom u kojoj svatko ima što izgubiti ako se poredak sruši.
Pošteno je, međutim, reći i ono što promotivni letci ne spominju. Brčko nije nastalo organski, nego diplomatskom intervencijom, i dio njegove stabilnosti počiva na međunarodnom nadzoru — supervizoru kojeg imenuje Vijeće za implementaciju mira. Njegov je status povremeno predmet političkog osporavanja, osobito iz Republike Srpske.
Distrikt dijeli i bolesti cijele BiH: iseljavanje, osobito mladih, sporu i ponegdje korumpiranu upravu, slabu vladavinu prava na državnoj razini. Mnogi od navedenih podataka potječu iz 2016.–2018. i s godinama se mijenjaju, a sam vodič za investitore promotivni je dokument koji prirodno ističe najsvjetliju stranu. Brčko, drugim riječima, nije liberalna utopija, nego radni primjer koji se i dalje dokazuje.
I baš zato je vrijedan. Ne kao savršenstvo, nego kao dokaz smjera: da spuštanje barijera, niski i jednostavni porezi te institucije slijepe za naciju donose više i gospodarstvu i suživotu nego teško oporezivanje, birokratska sumnjičavost i politika koja ljude prvo svrstava po krvi, a tek onda po zaslugama.
Za postjugoslavensku regiju, koje se još uvijek koleba između tih dvaju modela, mali distrikt na Savi nije tek znatiželja s granice - nego ogledni primjer kako izgleda kad se odabere onaj bolji.
-----------------------
Izvori: Vodič za investitore Brčko distrikta BiH (EU ProLocal / GIZ); Popis stanovništva BiH 2013. (Agencija za statistiku BiH); Konačna arbitražna odluka za Brčko (1999.) i Statut Brčko distrikta; zakoni Brčko distrikta o porezu na dobit i dohodak; projekt poboljšanja poslovnog okruženja (IFC / Svjetska banka); medijski izvori o tržnici Arizona.
