Ne volim kad me natjeraju da stanem na stranu čovjeka koji predstavlja sve što ne volim i sve što nisam, ali licemjernim novinarima i kolumnistima u jugoslavenskim medijima nekako to redovito uspijeva. Ovaj put riječ je o Jurici Pavičiću, vječnom kolumnistu Jutarnjeg lista, čovjeku koji radi za korporaciju Hanza media i drobi o "običnom malom čovjeku" koji "ustaje protiv bogatih i moćnih". Zašto Hrvati nisu stali u obranu tih "malih ljudi" kojima se, kako kaže, "otima majušni, sveti dom"? Zato što je taj moćni zlobnik ni manje ni više nego Marko Perković Thompson, ikona hrvatskog domoljublja i domaće estrade.

Ono što je Pavičić propustio u ovoj priči spomenuti, to je da Thompsonovi susjedi, oni koji dijele s njim višestambenu zgradu na atraktivnoj lokaciji uz more, ne mogu nikako biti siromašni ni nemoćni. Neću, poput njega, ulaziti u meritum njihovog spora, koji imaju u vezi krova ili terase na zajedničkoj zgradi, ali već i laiku je jasno da se tu ne radi o "otimanju sićušnog doma". Nitko njima ne želi oteti dom, a taj "sićušni dom" je inače vila uz more, s bazenom, koja sama po sebi vrijedi više nego dva velika stana usred Zagreba.

Tako da su promašene priče o "malim i siromašnim ljudima" koji ustaju protiv "moćnika". I jedni i drugi u toj priči moraju biti puno bogatiji od prosječnog Hrvata, a samim time i moćniji. Pogotovo oni koji imaju pristup mainstream medijima i na čiju stranu su mediji složno od početka stali u njihovom sporu oko zajedničke zgrade, a to očito nije Thompson.

Meni je tu bitnije nešto drugo, a to je vrišteće licemjerje koje proizlazi iz takvog patetičnog članka. Njegov autor, tobožnji "borac za malog, siromašnog čovjeka", radi za korporaciju koja je nastala guljenjem najsiromašnijih ljudi u Hrvatskoj, mahom umirovljenika koji su dospjeli u blokadu jer nisu mogli redovito plaćati pretplatu za HRT. Pavičić s time nema nikakav moralni problem, ni na trenutak se nije zapitao je li moralno raditi za takvu korporaciju i koja će njemu svrha u takvoj korporaciji biti.

Nije se to zapitao jer on, hvala Bogu, nema takvih moralnih dvojbi. Bitan mu je samo novac, profit iznad svega! Za taj novac, koji je krvavo zarađen ovrhama nad siromašnim umirovljenicima, Pavičić je spreman nastaviti derati "običnog malog čovjeka".

Prisjetimo se situacije kad smo zadnji put imali stvarnog "malog čovjeka" (i to doslovno - dečko je tada bio osnovnoškolac) koji je ustao protiv moćnih. Bilo je to 2021. godine u Zagorju, kad je jedan učenik osnovne škole odbio potpuno besmislenu mjeru obaveznih maski. Kada su novinari inzistirali da djeca u školama moraju nositi maske iako nije bilo nikakvih znanstvenih dokaza da takva mjera ima ikakvih pozitivnih rezultata na bilo što i bilo koga, kada su ih u tome podržali cijela državna vrhuška i represivni aparat, a to jedno dijete je imalo dovoljno razuma i hrabrosti da im kaže "ne", što je Pavičić tada radio?

Ništa. Dakle, Pavičiću ni njegovim kolegama u Jutarnjem listu i drugim mainstream medijima, nije ni najmanje stalo do običnog, siromašnog malog čovjeka i njegovih prava. Oni ne podržavaju niti slave herojstvo kad se mali čovjek digne protiv nepravde i sistema. Oni takve male ljude preziru, što smo vidjeli kad su novinari slavili što je taj učenik na koncu prebačen u drugu školu i što su, uz pomoć policije, kazni za njegove roditelje i dvojicu ogromnih naoružanih zaštitara na ulazu u školu (?!), konačno bio pokoren. Novinari su to slavili kao svoju najveću pobjedu, jer to je uistinu bila njihova jedina pobjeda iz vremena novinarske gripe.

Prema tome, ni Pavičiću ni drugima u korporativnim medijima nije stalo do pravde. Podržat će takav "bunt" samo onda ako se aktivist nalazi na njihovoj ideološkoj strani, odnosno ako je riječ o krajnjem ljevičaru ili barem nekome tko radi nešto za njihov ljevičarski cilj.