Nakon ratifikacije Istanbulske konvencije dvije su žene u Hrvatskoj smrtno stradale od obiteljskog nasilja. Ubili su ih njihovi supruzi. To je poruka prosvjednog skupa aktivistica iz feminističkih udruga koje su očito vjerovale hrvatskim medijima kad su nas uvjeravali da samo treba ratificirati Istanbulsku konvenciju i nasilje nad ženama će nestati.

Tijekom zadnja dva mjeseca najmanje tri muškarca smrtno su stradala u obiteljskom nasilju od strane njihovih bračnih partnerica, ali to nikoga nije briga. Istanbulska konvencija ionako diskriminira žrtve nasilja prema spolu pa je poanta ratifikacije i bila da se javnost usredotoči samo na nasilje nad ženama. OK, jesmo li uspjeli u tome?

Pokazalo se da se nikakva konkretna promjena ne može očekivati, država će ispuniti svoje obaveze koje je ispunjavala i prije same ratifikacije financirajući organizacije za pomoć ženama - žrtvama nasilja i sigurne kuće koje većinom vodi Caritas Katoličke crkve. Otkud onda ideja našim novinarima u agresivnoj medijskoj kampanji da samo treba ratificirati IK i sve će biti bolje - to bi oni trebali objasniti. Još je zanimljivije što su uporno ponavljali da su protivnici ratifikacije mrzitelji žena i pobornici nasilja nad ženama budući da za takvu tvrdnju nemaju nikakav konkretan dokaz. Sve zemlje, koje su ratificirale IK, doživjele su potom porast nasilja nad ženama pa je vjera u IK cijelo vrijeme bila bazirana na demagogiji.

Sad se javila i SDP-ova Sabina Glasovac da podigne glas protiv referendumske inicijative "Istina o Istanbulskoj". Ona upozorava da su "proteklog tjedna ubijene dvije žene" i optužuje protivnike IK da podržavaju ta ubojstva. Problem je samo u tome što je ratifikacija bila prije tih ubojstava, tako da bi se prije moglo prozvati pobornike IK.

Eventualno povlačenje iz Istanbulske donijelo bi jednake promjene kao i njena ratifikacija - nikakve. Zato mislim da je ta referendumska inicijativa besmislena. Previše buke s obje strane podiglo se oko jednog ne baš inteligentnog dokumenta koji osim spolne diskriminacije ne nudi našem društvu ništa novo. Čak i da je taj dokument dobronamjeran i zlatan, a nije, ludost je vjerovati da bi njegova ratifikacija zaustavila nasilje nad bilo kim, pa tako i nad ženama. Okrenite se realnim problemima, nasilje se ne rješava ideološkim ratovima.