Što radi novinar "Koronaške Dalmacije" u 20 sati na Staru godinu? Nije teško pogoditi - gunđa zbog "preblagih" mjera kojih se ionako skoro nitko ne pridržava.

Ime mu je Saša Ljubičić i njegov novogodišnji članak odiše tugom i očajem. Kaže, što nam vrijede mjere kad ih se ljudi ne pridržavaju? Kafići su puni, "čovjek na čovjeku", a nema policije da ih razdvaja i piše kazne. Onaj u Sinju proglasio slobodan grad, ne provjerava kovid potvrde, poziva ljude na veliku feštu i opet - nitko to ne kažnjava.

Ljubičiću jako smeta i to što građani baš i ne slušaju savjete nekog tipa koji se zove Ivo Ivić i navodno bi trebao biti autoritet. Ali ljudi su toliko tvrdoglavi i glupi da ne slušaju ni takve autoritete! Kaže Ljubičić - ljudi se slobodno šeću ravno u smrt.

Dođe mi da ga žalim. Jadan čovjek, toliko se uzdao u Plenkovića i njegove mjere, toliko su on i cijela redakcija "Koronaške Dalmacije" potrošili vremena i truda da uplaše ljude, da ih nagovore da ostanu doma. Ali - nula bodova. Nitko ih ne jebe ni 2 posto. Jadni novinari.

Zamislite kako je tek glavnoj urednici Sandri Lapendi Lemo, kad vidi da je utjecaj novina koje uređuje ravan nuli ili čak negativan, s obzirom da stanovnici Dalmacije rade sve suprotno od onoga što im ona i njeni novinari svakodnevno naređuju. Zanimljivo, njena profilna fotografija na Facebooku je snimljena na terasi kafića - da, onog kafića gdje je "čovjek na čovjeku" i nitko se ne pridržava mjera i trebalo bi ih zatvoriti.

Međutim, ne odustaju. Nakon dvije godine bezuspješnog zastrašivanja, novinari misle da građanima treba još malo takvog zastrašivanja. Pa je Ljubičićev kolega Ivica Marković sljedećeg jutra, na Novu godinu u 11:12 objavio histerični članak o "dramatičnoj igri brojki": ljudi u splitskom KBC-u umiru, leže na respiratoru, a brojke će se povećati jer se stoka ne pridržava mjera. Pa, ako ovo ne potakne nekoga na razmišljanje da otkaže sve svoje planove u novoj godini i ostane sljedećih 365 dana zaključan u podrumu s tri maske preko face i konstantnim "boosterom" u veni, onda brate sve kvragu.

Ali onda se događa nešto zanimljivo - obrat. Isti taj dramaturg - Ivica Marković - samo 20-ak minuta kasnije na istom portalu objavljuje članak u kojem pobija samoga sebe; broj umrlih u prosincu je značajno manji, a to je, naravno, zato što ste poslušni i pridržavate se mjera.

Nevjerojatno, ha? Gospoda Ljubičić i Marković, kao i njihova šefica, zaslužuju neku nagradu HND-a jer trude se do iznemoglosti. Rezultati su im katastrofalni, ali neku nagradu za trud bi trebali dobiti. Dajte im barem pljesak ili lajk.