Nakon trostrukog ubojstva u središtu Splita, kada je mladić s automatskom puškom pobio trojicu muškaraca, dio hrvatskih medija i dobar dio komentatora na društvenim mrežama iskazuje velike simpatije prema počinitelju. Tvrde da su likvidirani pripadnici splitskog podzemlja, dileri koji su ga maltretirali i tražili da plati dugove nakon što su navukli na ovisnost njegovog mlađeg brata, da ga država nije uspjela zaštititi pa je valjda OK da čovjek uzme pravdu u svoje ruke i riješi problem. Pozivaju sud da ga oslobodi krivnje "jer se samo branio".

Bez obzira je li to objašnjenje točno ili ne, uopće neću ulaziti u motive trostrukog ubojstva, ali čak ni to ne može biti opravdanje za zločin. Tko želi živjeti u društvu gdje je normalno da ljudi tako "uzimaju pravdu u svoje ruke" i iz osvete ubijaju ljude po gradu? Može li to u bilo kojoj situaciji biti opravdano?

Ovdje nije riječ o samoobrani, da je mladić bio napadnut i da su mu prijetili oduzimanjem života ili slobode pa da ih je u samoobrani ubio, u tom slučaju bih stao na njegovu stranu. Ali ovo je bio pohod iz osvete (tako bar glasi službena verzija iz MUP-a, ali taj je opis i u skladu sa svim onim verzijama koje pobornici njegova oslobađanja šire također).

U ovom slučaju svakako možemo krivnju svaliti na pravnu državu, ali ne na pravosuđe i policiju "zato što ne rade svoj posao". Ako je istina da su ga dileri maltretirali zbog duga, onda mladić nije ni mogao prijaviti njihovo maltretiranje državnim organima jer bi u tom slučaju i on, ili barem njegov brat, također bio predmet gonjenja. U ovom slučaju problem nije u funkcioniranju pravosuđa nego u samom zakonodavstvu. Zakon o opojnim drogama je takav da žrtvu dovodi u strašno nepovoljan položaj.

Ukratko, da su droge legalne, do toga uopće ne bi došlo jer ne bi postojala ulična mafija koja navlači mlade ljude na droge da bi ih onda lihvarila. Obično su takve bande pod zaštitom lokalnih političkih moćnika ili vrha policije, inače im ne bi bilo moguće tako lako operirati. Ali sve je to, sav taj kriminal, stvoreno samo zahvaljujući tom jednom zakonu koji kriminalizira same žrtve.

Nesretnik koji se jednom uvuče u taj pakao, teško će iz njega izaći, ne samo zato što teške droge izazivaju žešću ovisnost, već i zato što su osuđeni na nabavku s ulice, od kriminalaca. Samim time, žrtve su osuđene na poslovanje s kriminalcima. Kad se uvučeš u takvo društvo i u takve poslove, jasno ti je da s policijom i pravnom državom nema razgovora jer ćeš i ti nadrapati. Postao si dio kriminalnog miljea.

Ekonomist i nobelovac Milton Friedman je u eseju objavljenom 1972. u Newsweeku napisao:

"...mnoge ovisnike o drogama namjerno proizvode dileri koji im često daju svojih prvih nekoliko doza besplatno. Diler od toga ima koristi jer ovisnik, jednom kada se navuče, postaje njegov zatočeni kupac. Ako bi droga bila legalno dostupna, svaka moguća dobit od takve nehumane aktivnosti bi nestala jer bi ovisnik mogao kupiti od najjeftinijeg izvora.

Što god se dogodi s brojem ovisnika, svakom pojedinačnom ovisniku očito bi bilo puno bolje da su droge legalne. Danas su droge nevjerojatno skupe i prilično nesigurne kvalitete. Ovisnici su prisiljeni poslovati s kriminalcima kako bi nabavili drogu, time postaju i sami kriminalci za financiranje navike i riskiraju stalnu opasnost od smrti i bolesti."

Dakle, rješenje je jednostavno. Ako želimo očistiti naše gradove od takvog kriminala, droge treba legalizirati. To ne jamči da će ovisnost pasti, ali jamči značajno smanjenje kriminala i manje opasnosti za ovisnike i članove njihovih obitelji.