Nakon gostovanja predsjedničkog kandidata Dejana Kovača u emisiji Nedjeljom u 2, najviše prašine se podiglo oko njegovog odgovora o Jasenovcu i Bleiburgu. Još jednom, nevjerojatno je kako naše društvo reagira na teme koje nemaju nikakav utjecaj na naš svakodnevni život.

Inače stvarno nisam Kovačev fan, mogao bih mu zamjeriti puno toga i mislim da on nije dobar predstavnik liberalne Hrvatske na ovim izborima, ali u nedjelju je kod Stankovića bio dobar. Na Stankovićevo neizbježno pitanje o ustašama i partizanima čovjek je dao najnormalniji odgovor - da će se nakloniti žrtvama, a ne zločinačkim režimima - što je nekako uspjelo razljutiti i jednu i drugu stranu.

Na društvenim mrežama i portalima raspravljalo se samo o tome. Čovjek je tijekom prvih 45 minuta u emisiji govorio o ekonomskim temama i svome životu u SAD-u i Hrvatskoj, ali jedino bitno, što mu zamjeraju, to je njegov odgovor o Jasenovcu i Bleiburgu.

Dokad ćemo tako? Koliko još izbora će proći na kojima će vruće teme biti Bleiburg, Jasenovac, Pavelić i Tito? Moram reći da ove teme forsiraju najčešće oni koji licemjerno govore "Zašto da se stalno vraćamo u prošlost?" kad netko spomene Domovinski rat. Isti oni koji se žale da Hrvatska živi u 1991. žele vratiti Hrvatsku u 1941.

Nema ništa licemjernije od hrvatske ljevice koja glumi da je napredna i da gleda budućnost, a neće ti oprostiti ako ne želiš pričati o Bleiburgu i Jasenovcu. Isto tako, nema ništa licemjernije od hrvatske desnice koja glumi da je za slobodu i demokraciju dok žudi za komemoriranjem ostataka najmračnijeg i najnegativnijeg razdoblja u hrvatskoj povijesti.

Kovač je rekao da prebacuje program na televiziji kad vidi da je riječ o ustašama i partizanima. Svaka mu čast na tome, ali bojim se da naše društvo još nije došlo do te razine da shvati koliki je napredak samo u tome. Prebacite program i otputujte u...sadašnjost. Nije teško!

A sadašnjost je takva da se Hrvatska nije maknula zadnjih 20-ak godina s mrtve točke, da smo zaustavljeni u napretku u odnosu na druge države Nove Europe. Dok se mi bavimo Drugim svjetskim ratom i lomimo koplja po pitanju Josipa Broza i Ante Pavelića, svijet grabi dalje velikim koracima. Hrvatsku je po BDP-u per capita Rumunjska već prestigla.

Možda je razlog tomu što se nismo suočili s totalitarizmima, što u Hrvatskoj dobar dio stanovništva i dalje gaji simpatije za nekim bivšim režimom, što imamo rastuće autoritarne težnje i s desna i s lijeva, što se sve to isprepliće s nacionalnom mržnjom i ksenofobijom. Možda smo jednostavno društvo koje je moralno propalo, a moralno propalo društvo ne može graditi bolju budućnost. Zapravo, koga je uopće briga za budućnost?

U pravu su oni koji misle da je pitanje o Bleiburgu i Jasenovcu krucijalno za našu zemlju. Tražite kandidate koji će otvoreno reći da prebacuju program kad čuju takve teme. Ja svakako hoću.