Toni Petrina
7.7.2017.
Toni Petrina
Što bi se postiglo zabranom Uberove aplikacije?
Pročitano 1992 puta. Još nije ocijenjeno.
Što bi se postiglo zabranom Uberove aplikacije?
Relativno nova mobilna aplikacija kompanije Uber od 2012. godine diljem svijeta omogućava lakše pronalaženje usluge privatnog prijevoza, a zbog svoje je konkurentske prirode u novije vrijeme pod snažnim pritiscima dosad monopolistički zaštićenih taksi službi. Nije iznimka ni Hrvatska, u kojoj Uber trenutno ima preko 80 tisuća zadovoljnih korisnika i preko 1600 partner-vozača, ali i niz kontroverzi povodom burnih reakcija taksista na rad novih konkurenata. Što bi točno postigla zabrana aplikacije, odnosno zabrana alternativnog oblika privatnog prijevoza u Hrvatskoj?

Prvenstveno, to bi značilo da Vlada primorava sve trenutne korisnike Ubera na korištenje inferiornije usluge. Usprkos glasnim prigovaranjima taksista, mnogi korisnici Ubera, prepoznavši razinu kvalitete ponuđene usluge, negoduju na najavu prinudnog povratka na staru razinu usluge i cijene. Pouzdanost Ubera u odnosu na klasične taksi službe rezultat je visoke transparentnosti i mnogih pogodnosti pruženih korisniku: unaprijed poznate cijene vožnje prije same narudžbe, mogućnosti praćenja lokacije vozača na karti unutar aplikacije, mogućnosti ostavljanja ocjene i komentara vozaču, što rezultira održavanjem kvalitete usluge eliminacijom višestruko negativno ocijenjenih vozača, te mogućnosti plaćanja karticom. Nezanemariv, a za mnoge i presudan faktor je, ipak, sama cijena vožnje, koja je u normalnim uvjetima znatno niža od one koju zaračunavaju taksisti. Uzmimo u obzir i turiste i koliko njima može značiti naručivanje prijevoza putem pouzdane aplikacije - kakvu možda koriste i kod kuće - pored usmenog naručivanja telefonom, dok trenutnu i ciljnu adresu možda i ne mogu razaznatljivo izgovoriti.

S druge strane, brojni Uberovi partner-vozači izražavaju zadovoljstvo novom djelatnošću, koja im osim slobode odlučivanja o radnom vremenu predstavlja i dodatni izvor prihoda. Naime, partneri-vozači često su samozaposleni, a prema provedenoj anketi, njih čak 89% bi moralo ”smanjiti troškove života, uzeti kredit, ili pronaći drugačiji posao da nema Ubera”. U zemlji u kojoj nezaposlenost varira od 12 do 15 posto, navedeno mnogo govori.

Glavni prigovori taksista mahom su utemeljeni ne na zabrinutosti za korisnike, već na odlučnosti održavanja monopolističkog statusa quo, odnosno zadržavanja visokih cijena i minimalne razine usluge. Glavni je argument Udruženja taksi prijevoznika da Uber posluje nezakonito i ne zadovoljava kriterije koje taksisti moraju zadovoljavati te time predstavlja nelojalnu konkurenciju postojećim taksistima. U brojkama, kao argument navode cifru od 9 milijuna kuna godišnjih troškova za 2500 taksista, odnosno mjesečnih 300 kuna po vozaču. Istovremeno ne adresiraju 80 milijuna kuna koje sami na ime poreza duguju državi. Argument nelojalne konkurencije jednostavno je zdravorazumski osporiti: prosječan taksist može lako postati ”uberovac”, ali prosječan ”uberovac” ne može lako dobiti taksi licencu, odnosno postati taksist.

U jeku nedavnih prosvjeda taksista premijer Plenković najavio je osnivanje posebne radne skupine koja će se pozabaviti Uberovim nezakonitim poslovanjem i naknadnom regulacijom. Činjenica je da za sada Uber na našim cestama posluje ”između crta” postojećih zakona, s obzirom da najam vozila s vozačem (kako sam sebe definira Uber) nije zadovoljavajuće reguliran. S obzirom na dosadašnje izjave vladajućih i pritiske taksi lobija, za očekivati je da bi nalazi radne skupštine mogli ići ”niz dlaku” taksistima. Proglasi li Vlada izričito takav oblik prijevoza ilegalnim, Uber će na hrvatskom tržištu prestati nuditi uslugu. Efektivno bi to značilo da će vladajući svjesno onemogućiti daljnje korištenje usluge koju su korisnici prepoznali kao bolju i povoljniju.

Mudrija alternativa kratkovidnoj zabrani Ubera bila bi dovođenje poslovanja istoga u okvire zakona, liberalizacijom i, ako treba, smanjenjem (bespotrebnih, birokratskih) nameta propisanih taksistima. S obzirom na rastuću prihvaćenost i popularnost Ubera, očito je da dodatni uvjeti postavljeni pred taksiste krajnjem korisniku ne znače mnogo. Možda bi za društvo u cijelosti bilo korisnije da se kupcima usluge privatnog prijevoza omogući izbor, a ponuditeljima usluge zdrava konkurencija.

Ukoliko se popusti pred zahtjevima taksista, Hrvatska se svrstava u red zemalja koje su zabranile Uber, poput Australije, Danske i Japana, ali i manje razvijenih Bugarske, Indije i Južnoafričke Republike. Uostalom, ne valja biti povodljiv, već valja razmotriti neto efekt koji ova pojava ima na (blago)stanje društva u cjelini. Zanimljivo će biti vidjeti što nas čeka te čiji će interesi na koncu prevladati.

Peticiju protiv zabrane Ubera u Hrvatskoj možete potpisati ovdje.


VIŠE IZ RUBRIKE:
POLITIKA
EKONOMIJA
HRVATSKA
Ocijeni članak
1
2
3
4
5
Budi prva osoba koja će ocijeniti ovaj članak.
O AUTORU
Toni Petrina je programer i poduzetnik iz Šibenika.
BIG LAJK!
Saša Cvetojević, poduzetnik
Nekak imam feeling da je seljak sijao i prije ministarstva poljoprivrede a da bi požnjeo i bez svih tih agencija.

Izvor: Facebook
NAŠISTI
PRATITE LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA:



IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA | OGLAŠAVANJE