Njihovo reagiranje na optužbe zaposlenice protiv šefa zapravo je groteskno jer pokazuje kako će, bez obzira na sve, stati uz funkciju do kraja.

Nedavno je na Liberalu objavljen odličan članak Branimira Perkovića koji se pozabavio pitanjem poštivanja autoriteta u Hrvatskoj i zaključio da se kod nas poštuje funkcija sama po sebi, ništa više. Ako ste propustili, pročitajte ovdje.

A najnoviji događaji vezani za optužbe protiv predsjednika Autokluba Siget dokazuju upravo Branimirovu tezu. Naime, u priopćenju za medije Autoklub Siget je stao u obranu svoga predsjednika iako je njegova žrtva (ukoliko mu se dokaže djelo) upravo zaposlenica Autokluba Siget.

Damir Škaro, bivši HDZ-ov zastupnik i predsjednik AK Siget optužen je za silovanje, seksualno uznemiravanje i prijetnju jednoj zaposlenici. To su ozbiljne optužbe za ozbiljna kaznena djela, a one su još teže i ozbiljnije ako znamo da ga je prijavila liječnica žrtve. Evo što su na to odgovorili medijima iz AK Siget:

"Damir Škaro na čelo Autokluba Siget, čiji je predsjednik i danas, dolazi 2004. godine. Za predsjednika je jednoglasno izabran na izbornoj Skupštini. Njegova je funkcija volonterska, a profesionalno se radi o osobi visokih menadžerskih sposobnosti, čiji je doprinos razvoju i rezultatima Autokluba Siget nedvojben.

Autoklub Siget danas je najveći autoklub u Hrvatskoj, kojeg odlikuje najviša razina kvalitete i usluge, o čemu svjedoči više od 35.000 članova i više od 100.000 korisnika usluga. Nemamo nikakvih saznanja o informacijama vezanim za g. Damira Škaru objavljenim u medijima, te molimo da o ovoj temi kontaktirate nadležne državne institucije."

Ovo izgleda kao reklama ili preporuka za posao, potpuno ignoriranje teških optužbi. Moglo bi se čak i donekle razumjeti (ne i opravdati) ovakvo reagiranje da Škarina žrtva nije njihova djelatnica. Osim što se očito prave ludi (tvrde da nemaju nikakvih saznanja o optužbama njihove djelatnice, a predsjednik HAK-a je prethodno izjavio da su i ranije postojale indicije o njegovom nedoličnom ponašanju), potpuno su zaboravili da kažu išta u obranu žrtve, njihove djelatnice.

Žele li reći da su pametno izabrali predsjednika? Ono, uopće nije bitno kako se ponašaš na poslu, prema zaposlenicima, bitno je samo da si uspješan? Uopće nije bitno kako dolaziš do funkcije, bitna je samo ta funkcija i ona te čini višim od "običnih smrtnika".

Što je sa žrtvom, njihovom zaposlenicom? Spadaju li seksualna uznemiravanja u "visoke menadžerske sposobnosti"? Naravno, nitko nije kriv dok se ne dokaže da je, pa tako ni Škaro još nije kriv ni za što i ne možemo mu ništa prejudicirati. Nitko ne očekuje od AK Siget da osude svoga predsjednika, ali na ovaj način oni pokazuju da nemaju nimalo osjećaja samokritičnosti i empatije prema svojim zaposlenicima.

Mogli su to kratko reagiranje skratiti još više i jednostavno reći: "Nije nas briga za zaposlenicu, naš šef je zakon". U čemu je problem, pitate se? Pa u tome što ovdje većina građana tako reagira. Prvi refleks je čuvati leđa šefu, bez obzira kakav je i što učinio. Šef je šef, funkcija je funkcija. To se cijeni.