U nedjelju je finale, drugi krug lokalnih izbora kad će se suočiti kandidati u onim izbornim jedinicama gdje u prvom krugu nitko nije osvojio natpolovičnu većinu. Najzanimljivije je u dva najveća hrvatska grada - Zagrebu i Splitu, gdje se prema zadnjim istraživanjima vode mrtve utrke za svaki glas.

Milan Bandić je na čelu zagrebačke gradske uprave već 17 godina. Došao je kao član SDP-a, kasnije je raskrstio sa strankom, a danas uživa veći podršku zagrebačkih HDZ-ovaca od službenih HDZ-ovih kandidata. Kako je došlo do toga? To može "na prvu" nekome izvana izgledati kao nepoznanica jednadžbe iz više matematike, no zapravo uopće nije komplicirano.

Bandić je svojim javnim djelovanjem stvarao kult ličnosti "radnika", osobe koja se brine o svemu i radi sve. Bez obzira što u 17 godina nije bilo nikakvog posebnog "rada" (otpad na Jakuševcu nije riješen, javni prijevoz nije riješen), njegovi će fanovi uvijek reći isto - ON RADI. Budući da ne živim u Zagrebu ne mogu puno pričati o njegovim rezultatima, ali dosta često se nađem u Zagrebu i nisam još upoznao Zagrepčanina (uživo, ne ovi što trolaju po društvenim mrežama i portalima) koji je pohvalio Bandićev "rad". Kako onda opstaje toliko dugo?

Oporba je krajnje razjedinjena, a on je uspio pod okrilje gradskog proračuna staviti zbilja šaroliku ekipu - od braniteljskih i civilnih udruga do Zagrebačkog Holdinga. Pa sama scena podjele novih ugovora o radu pred same izbore dovoljno govori o tome zašto osvaja vlast.

Dok je za one koji imaju direktnu korist od Bandića i članove njihove obitelji sasvim jasan motiv, ovi ostali su totalno razjedinjeni ili ne izlaze na izbore, a neki čak glasaju za Bandića samo kako ne bi na vlast došli "oni drugi". Ti "drugi" su njihovi svjetonazorski neistomišljenici.

Premda je Bandić samozvani socijaldemokrat (dakle, deklarirani ljevičar) i premda je došao iz SDP-a, zagrebački desničari će radije glasati za njega samo da na vlast ne bi došli SDP i HNS. Dakle, glasamo za jednog ljevičara da ne bismo dobili drugoga. Bandić ima potporu dobrog dijela glasača HDZ-a koji su još u prvom krugu glasali za njega (oni su vjerojatno dio one prve skupine koja ima direktnu ili indirektnu korist), ali oni koji su u prvom krugu glasali za Prgometa, Esih ili Most, oni će odlučiti ove izbore. Ako se priklone Bandiću ili ne izađu, Bandić će vjerojatno osvojiti vlast.

Ni u Splitu nije puno drukčija situacija, samo što su ljevičari ostali bez svojih kandidata pa će oni u drugom krugu svojim izborom ili neizborom biti ona odlučujuća prevaga. Željko Kerum, koji u kampanji otvoreno vrijeđa suparnika, proziva ga za neke totalne nebuloze (kao npr. što su njegovi preci nekoć radili)...Čak i ako zaboravimo da je Kerum već bio gradonačelnik (i to jako loš gradonačelnik), cijela ova kampanja bi svaku normalnu osobu navela da glasa protiv njega.

Ali, očito ne baš sve. Mnogi birači SDP-a, Pametnog i Nove ljevice, pokazuju ankete, planiraju ne izaći na izbore ili čak izaći i birati Keruma "samo da HDZ ne dođe na vlast". Takvo razmišljanje jasno pokazuje, baš kao razmišljanje HDZ-ovaca u Zagrebu, koliko je naše društvo bipolarizirano na dvije stranke. HDZ je postao pojam za desnicu iako je Kerum po većini svjetonazorskih pitanja daleko "desniji" i radikalniji od Opare. Pa opet, ljevičari će radije izabrati radikalnog desničara nego umjerenog HDZ-ovca. Ima smisla? Meni nimalo.

Ovdje nije samo riječ o onima koji će izaći i dati svoj glas za Bandića u Zagrebu ili Keruma u Splitu. Budući da su njih dvojica u prvom krugu već ostvarili značajnu prednost, odlučit će i oni koji ne izađu na izbore. Dakle, ako Bandić i Kerum pobijede, za to će biti zaslužni birači HDZ-a u Zagrebu te SDP-a i Pametnog u Splitu.