Zamislite da postoji radno mjesto na kojem ste šef šefova, baratate neograničenim svotama tuđeg novca, a odgovornost vam je - nikakva. Zamislite još da ste na takvom radnom mjestu plaćeni na razini menadžera u nekoj uspješnoj firmi. Reći ćete da je to nemoguće, da takvo radno mjesto ne postoji? Tu biste gadno pogriješili. Opisao sam osnovne karakteristike radnog mjesta predsjednika Vlade RH.

Kad je nedavno podizao plaću sebi i svojim suradnicima, Andrej Plenković je izjavio kako je to "antikorupcijski zakon" jer javni dužnosnici trebaju biti visoko plaćeni "zbog odgovornosti koju imaju". S takvom izjavom bih se inače složio, da ne živim u Hrvatskoj i da ne vidim da upravo on izbjegava svaku vrstu odgovornosti za svoje odluke, za postupke svojih podređenih koje je on na ta mjesta imenovao, za postupke članova svoje stranke itd. Bilo koji poduzetnik, pa čak i paušalni obrtnik, u ovoj zemlji riskira puno više i snosi daleko veću odgovornost za svoje odluke od predsjednika Vlade.

Imali smo nedavno slučaj da je eksplodiralo nešto u tvornici u Osijeku. Tko je prvi pozvan na odgovornost? Direktor. Sad zamislite da je taj direktor rekao da on o tome ništa ne zna. Oslobađa li ga to odgovornosti? Nipošto. Međutim, da nije direktor u privatnoj kompaniji, da je javni dužnosnik, onda opravdanje "nisam znao" očito prolazi. A ne bi trebalo.

Iako Plenković redovito izbjegava bilo kakvu odgovornost za kriminalna djela koja se događaju u njegovoj blizini i koja čine ljudi koje je on imenovao, ne propušta preuzeti lovorike i zasluge za stvari koje on nije ničim zaslužio. Tako je neki dan sazvao konferenciju za medije kako bi se pohvalio hrvatskim rejtingom kod međunarodnih financijskih agencija. Da se razumijemo, pozitivan kreditni rejting je za Hrvatsku odlična stvar, ali to nije zasluga Plenkovića i njegove vlade. Pozitivan rejting Hrvatske dolazi kao reakcija na povećanje BDP-a i druge pozitivne ekonomske pokazatelje, a oni su se dogodili usprkos Plenkovićevoj vladi koja se dosad trudila, ali i dalje se nastavlja maksimalno truditi da to pokvari.

Hrvatska iz godine u godinu bilježi sve bolje rezultate u turizmu i državni proračun od toga jako dobro profitira. Vidjeli smo kako su ove godine ministri govorili o turizmu i turistima, vidjeli smo kako je Plenkovićev portal objavio onaj gnjusni i ksenofobni pamflet u kojem pozivaju Hrvate na pobunu i protjerivanje turista. Plenković je platio ne samo taj članak, nego i sponzorirao huškačku objavu na Facebooku. Uz toliki trud i novac uložen da se turiste otjera što dalje od Hrvatske, prilično je licemjerno kasnije se hvaliti dobrim rejtingom koji dolazi kao rezultat prvenstveno tog turizma. Plenkovićeva vlada nadalje provodi cijeli niz mjera s jasnim ciljem uništavanja turističkog sektora. Tako da ne, to nisu Plenkovićeve zasluge. Plenković je kočničar razvoja. Hrvatska se razvija usprkos, a ne zahvaljujući njemu.

Dakle, uživo svjedočimo nevjerojatnoj parodiji gdje se glavni lik odriče svake odgovornosti za sve što su on i njegovi bliski suradnici uprskali, ali rado preuzima zasluge i hvali se postignućima koja su drugi ljudi postigli.

Tko je za to kriv? Ne, nije Plenković niti itko iz njegove svite. Ti ljudi samo koriste pogodnosti koje im daje narod. Krivi su građani, glasači koji iz izbora u izbore propuštaju kazniti takvo bahato ponašanje i kroničnu neodgovornost onih koji upravljaju državom. Dakle, mi smo krivi, dame i gospodo. Vrijeme je da se kolektivno osvijestimo i podignemo malo ljestvicu standarda koje očekujemo od obnašatelja izvršne vlasti.

Znam što ćete reći (jer i ja sam tako mislio neko vrijeme). Reći ćete: "A za koga da onda glasamo, kad su drugi još gori?". Moj odgovor bi bio vrlo konkretan: za doslovno bilo koga. Jer ovo je stvar principa. Ako nekog "vladara" glasači u demokraciji ne budu kaznili za ovakva neprihvatljiva ponašanja, ona postaju prihvatljiva i normalna. Nakon toga, bilo tko više da dođe na vlast, neće imati nikakvog razloga biti drukčiji jer zna da neće biti kažnjen.